Koliko puta ste do sada pročitali da Novak Đoković ne jede meso, da je njegova supruga Jelena jedan od "glavnih krivaca" za to, da je smršao?

Koliko puta ste u posljednje vrijeme pročitali kritike na Novakov račun, jer ne igra kao što je igrao pre godinu dana? Koliko puta ste se pitali kako se on nosi sa kritikama i o čemu razmišlja dok ih čita? Koliko ste puta do sada pročitali nešto o Noletovoj porodici? Sigurno, puno. Ali ono što niste imali priliku da pročitate jeste zašto Novak ne jede meso, a Jelena jede, kako se nosi sa negativnim komentarima, šta nosi u torbi, šta mu je amajlija, koje jezike govori Stefan.

Na sva ta pitanja, Đoković je odgovorio srpskim novinarima u Parizu koji izvještavaju sa Rolan Garosa.

Najprije o mesu. Čini se kao da je to glavna tema svih priča u Srbiji.

"Nisam vegan! Ishrana mi je uglavnom bazirana na biljnoj osnovi, s tim što jedem ribu i jaja kao izvore proteina. Da ne ulazim u detalje, ali u biljnoj hrani ima dosta izvora proteina, iako mnogi znaju samo za meso, koje je u našoj kulturi nezaobilazna namirnica. U avgustu 2015. godine sam odlučio da ne jedem meso. Imam svoje razloge, što etičke, što zdravstvene. Ne želim uopšte da se vraćam na meso niti da podležem tom pritisku. Ne želim to uopšte da komentarišem, pošto mi je potpuno besmisleno. Ljudi koji nisu dovoljno informisani prave zaključke koji nemaju osnovu. Čujem da neki čak kažu da mi supruga brani da jedem meso?! Pa ona ga sama jede, sada, u trudnoći.", rekao je Đoković.

Na pomen njegovog imena sva vrata u svijetu su nam otvorena, a u evo i kakav je Novakov odnos prema otadžbini.

"Srbija ne mora, niti treba bilo šta da mi da. Moj odnos prema Srbiji i ljudima ne zavisi od toga. Uvijek sam osjećao ogromnu, bezuslovnu ljubav prema svojoj zemlji. Tu sam rođen, to je moja otadžbina, moj zavičaj, moja teritorija. Tu pripadam. U posljednjih desetak godina ne boravim u Srbiji toliko često, ali svaki put kada se vratim osjećam neke leptiriće u stomaku. Vraćaju mi se emocije iz detinjstva. Čovjek može da proputuje cijeli svijet, ali kada je kod kuće, to je poseban osjećaj. Znate da ste odatle. To je nematerijalni odnos. Nije mi potreban spomenik. Naravno, izuzetno cijenim i laska mi to što dobijam. Sve su to lijepe stvari. Ali neće to izmijeniti moj stav prema zemlji, niti će to promijeniti način na koji doživljavam svoj narod. Uvijek ću biti uz svoj narod i zemlju", rekao je drugi teniser svijeta.

Sin Stefan mu je veoma znači, pa priznaje da mu ne pada lako što zbog obaveza mora da bude odvojen od nasljednika.

"Trudim se da provedem što više kvalitetnog vremena s njim, koliko mi to obaveze i energija dozvoljavaju. Za vrijeme turnira situacija je specifična, jer moram da se organizujem tako da imam dovoljno zaliha energije da mogu da je usmjerim na teren. Ali kao roditelj koji je odsutan i dosta putuje, kada sam sa Stefanom, onda je to u potpunosti. Bilo to sat dnevno ili više, on to cijeni. I taj odnos mi je veoma bitan", istakao je Nole.

Nole se osvrnuo i na neke detalje sa torbe koju nosi, poput sokolova i smajlija.

"Soko mi je omiljena ptica. Pokojni đed me je zvao - sokole. Ima u njemu dosta značenja i simbolike, uz to što je to, zaista, fascinantna ptica. Nikada ne vreba bolesnu životinju. Napada ogromnom brzinom. Smatram da na neki način i ja to radim, kad napadam lopticu. Sokolovi označavaju grend slemove, žuti smajliji simbolišu osvojene masterse, a plavi završni turnir", zaključio je Novak.

(Večernje novosti)