Poslije velikog uspjeha postavke „Carski darovi“, na kojoj su bili izloženi pokloni koji su na adresu Josipa Broza stizali iz cijelog svijeta, Muzej istorije Jugoslavije (MIJ) 10. novembra otvara „Veliku iluziju“, posvećenu Titovoj ljubavi prema svim vrstama pokretnih slika.
U detaljnoj evidenciji filmova koje je Tito gledao nalazi se i nekoliko „zabranjenih“ naslova. - Iz ovog spiska jasno je da je Broz vidio većinu ostvarenja „crnog talasa“. Smatrao je da je nemoguće kritikovati nešto što niste gledali. Tako je imao velike primjedbe na nagradu koja je u Puli dodjeljena ostvarenju Ace Petrovića „Biće skoro propast svijeta“.
- „Velika iluzija“ je izložba o Titu kao gledaocu, čovjeku koji je gledao oko 280 filmova godišnje, ali i o njemu kao glumcu, režiseru u sjenci i najmoćnijem producentu - kaže za „Novosti“ arheolog i kustos Momo Cvijović, koji je sa Marijom Đorgović autor ove postavke.
O Josipu Brozu rečeno je i napisano mnogo toga, sa ciljem da se osvijetli jedna od najoriginalnijih ličnosti sa ovih prostora. Po riječima autora, postoji detaljno vođena evidencija o filmovima koje je maršal gledao.
- Sačuvane su svjeske gdje je pedantno zabilježeno šta je Tito gledao, gdje, kada i sa kim u periodu od 15. marta 1949. do 16. januara 1980. godine. Ukupno je gledao oko 8.800 filmova u svim svojim rezidencijama - i u nepokretnim, poput vile u Užičkoj, i u pokretnim (na brodu „Galeb“ i u „Plavom vozu“).
Cvijović objašnjava da će se na ovoj multimedijalnoj izložbi naći filmovi, fotografije, ali i nekoliko predmeta, poput dokumenata i tekstova koji treba da nam dočaraju sliku Tita kao gledaoca. Posjetioci će vidjeti i rekonstrukciju filmskog „ćoška“ sa stolicama, gdje su sjedili Broz i Jovanka i prepuštali se svojoj omiljenoj aktivnosti.
- Tito je najviše gledao vesterne, ali po sopstvenom priznanju, gledao ih je „da bi se odmorio poslije napornog dana, a ne zato što ti filmovi vrijede“.
Cvijović kaže da je razumljiva Brozova ljubav prema sedmoj umjetnosti, jer je rođen u doba kada je film nastajao. Poslije rata prigrlio je Lenjinovu ideju da je to najbolji medij za širenje ideja i tako postao „reditelj iz sjenke“: - Tito je strani film gledao radi zabave, dok je domaće filmove doživljavao mnogo ozbiljnije. U sveskama je zabilježeno da je „Kozaru“, „Sutjesku“, „Desant na Drvar“ i neke druge gledao desetak puta. On ih je doživljavao kao propagandu i u tom svojstvu ih je puštao svojim gostima, najvećim svjetskim državnicima.
Drugi segment izložbe je dokumentarni film „Tito - zapisi jednog snimatelja“, Žorža Skrigina, iz 1971. godine.
- Snimatelj je dvije godine pratio Broza, zabilježeni su neki privatni momenti, od jutarnjih rituala, pranja zuba, brijanja, do dnevnih aktivnosti, koje su podrazumijevale i susrete sa visokim stranim zvaničnicima - objašnjava Cvijović.
Na izložbi će biti i svjedočanstva o Titovim susretima sa najvećim glumačkim zvijezdama tog doba.
- Koristio je film kao dobru pripremu kada putuje ili kada mu neko dolazi u posjetu. Zabilježeno je da je dan prije dolaska Simon Sinjore i Iva Montana gledao „Zlatokosu“, a na sličan način pripremao se za susret sa Vivijen Li i Lorensom Olivijeom. Putem filmskih žurnala upoznavao se i sa zemljom u koju je odlazio. Tako je osam dana prije odlaska u Englesku gledao njihove ratne žurnale da bi ih potom „prepričavao“ sa Čerčilom.
Materijal koji je korišćen u postavci „Velike iluzije“ pripada fondu Muzeja istorije Jugoslavije, Jugislovenskoj kinoteci, Arhivu Jugoslavije i „Filmskim novostima“. Izložba će biti otvorena do 18. decembra.
