Dobitnica Nobelove nagrade za književnost za 2015. godinu je bjeloruska spisateljica i novinarka Svetlana Aleksijevič.

"Nagradu je zaslužila zahvaljujući svom polifonom pisanju, koje je spomenik patnji i hrabrosti našeg vremena", riječi su kojima je Švedska akademija obrazložila ovogodišnju odluku.

Svetlana Aleksijevič (67) je četrnaesta dobitnica prestižnog priznanja, a osim po svojim proznim djelima, poznata je i po istraživačkom novinarskom radu u domovini.

Jedno je od najznačajnijih lica bjeloruske književnosti, a nakon mnogih svjetskih nagrada njeno ime je počelo da se spominje i među favoritima za Nobelovu nagradu.

Inače, ona je bila kladioničarski favorit pred ovogodišnju dodelu nagrade, dok je javnost ponovo navijala za japanskog autora Harukija Murakamija.

Svetlana Aleksijevič je rođena u ukrajinskom gradu Ivano-Frankivsku u bjelorusko-ukrajinskoj porodici, a nakon što joj je otac završio vojnu službu, preselila se u Belorusiju, gdje su joj roditelji radili kao nastavnici.

I sama je predavala, a zatim se bavila novinarstvom nakon završenih studija žurnalistike u Minsku. Napustila je Bjelorusiju 2000. godine zbog sukoba sa Lukašenkovim režimom, poslije čega je živjela u Parizu, Geteborgu i Berlinu. Vratila se u Minsk 2011. godine.

Tokom karijere je bila saradnica i dopisnica više listova, a dok je radila u listu "Selskaja gazeta" počela je da prikuplja građu za djelo "Rat nema žensko lice" (1987), koji je zasnovan na intervjuima sa ženama koje su učestvovale u Drugom svjetskom ratu.

Tim djelom je otpočela svoj ciklus "Glasovi utopije", u kome je opisala život u Sovjetskom Savezu kroz perspektivu pojedinca.

"Koristeći izuzetan metod - pažljivo uklopljen kolaž ljudskih glasova - Aleksijevičeva produbljuje naše razumijevanje čitave ere", navodi se u obrazloženju Švedske akademije.

Bavila se posljedicama katastrofe u Černobilju u djelu "Černobiljska molitva" (1997), sovjetskim ratom u Avganistanu u djelu "Dječaci od cinka" (1990), kao i dječijim pogledom na rat u djelu "Posljednji svjedoci" (1985).

Seriju "Glasovi utopije" završila je djelom "Vrijeme sekond-henda".