Nisu se vidjeli 50 godina, a onda se dogodila romansa

Autor Natasa Novakovic, ATV

Objavljeno: 12:42, 08.01.2018

Da život režira posebne filmove i piše neobične romane potvrđuju Zdravka Gutić i Momir Knežević iz Sarajeva sa adresom stanovanja u Novoj Kaledoniji, koji su išli u isti razred u osnovnoj i srednjoj školi, potom se nisu vidjeli 50 godina i onda nakon par susreta vjenčali su se prošle godine u “zlatnoj dobi”.

Supružnici su u Sarajevo doputovali tokom novogodišnjih i božićnih praznika, a samo se nameće pitanje otkuda Sarajlija, Momir Knežević na Novoj Kaledoniji, prekomorskoj teritoriji Francuske sa oko 230.000 stanovnika, u jugozapadnom Pacifiku.

“Po završetku brane u Kvinslandu, dobio sam nekoliko ponuda od kojih je najprimamljivija bila mjesto direktora Projekta izgradnje velike brane u Novoj Kaledoniji. Ni sekunde se nisam dvoumio u prihvatanju ponude, privučen stilom života radije nego materijalnom dobiti”, pojašnjava sagovornik.

Na pitanje kako izgleda život u Novoj Kaledoniji, na ostrvu Tihom okeanu, Momir odgovara da je to zemlja nasmijanih ljudi koji vas neće mimoići bez pozdrava, poznavali vas ili ne, zemlja s najljepšim zalascima sunca, florom i faunom koja ostavlja bez daha, s tirkiznom bojom mora unutar koralne lagune, bijelim pješčanim plažama i klimom s dvije sezone, ljetna s maksimalnom temperaturom oko 32 stepena i “zimska” s minimalnom temperaturom od oko 20. To je Nova Kaledonija.

Različiti putevi

Životni putevi su raznoliki i često rasprostrti širom planete. Momirovi preci su došli iz Crne Gore u Sarajevo. A iz grada na Miljacki Momir je otišao zbog poslovnog angažmana i decenijama bio nastanjen širom svijeta.

Uz smijeh i opasku da ga supruga Zdravka ponekad predstavlja kao Crnogorca zbog njegovog karaktera, Momir kaže da su “pravi” Crnogorci njegovi pokojni roditelji.

– Moj deda (Knežević) i njegov brat nastanili su se u Sarajevu 1918. godine i to u sred današnje pješačke zone, Štrosmajerove ulice. Rodio sam se u Sarajevu, živio u BiH do kraja decembra 1991. uključujući 3 inostrane radne epizode, od po 1 do 4 godine, u Iraku i Libiji na projektima (gradilištima) sarajevske Hidrogradnje, čiji sam radnik bio od 1978. do sredine 1992., a onda zbog situacije u domovini, koja nas je kao četveročlanu porodicu, zatekla u Libiji, na vlastiti rizik (sa 3000 dolara u džepu), otisnuli smo se u svjetsku avanturu – počinje kazivati Momir svoju životnu priču.

Nakon već obavljenih zadataka, Hemren brana sa hidroelektranom i Bekhme hidroelektrana u Iraku, Višegrad brana i hidroelektrana u BiH i Sistem vodosnabdevanja 9 gradova u Libiji, nastavio se nizati angažman Momira Kneževića u svjetskom građevinarstvu, u projektu za projektom, državi za državom.

– Svoju radnu karijeru završio sam kao graditelj “West Kwe” brane u Novoj Kaledoniji, čime sam, nakon četiri kontinenta ‘uknjižio’ i geografsku regiju Okeaniju – rezimira Momir Knežević svoju poslovnu karijeru diplomiranog inženjera građevinarstva.

ljubav2

Pronalazak školske drugarice

– Pronalazili smo se preko interneta. Dobila sam upit za prijateljstvo na Fejsbuku od Momira Kneževića. Pošto se nisam tog momenta mogla sjetiti ko je, upitala sam zajedničku prijateljicu ko je to. Rekla je: “naš Momo, zar ga se ne sjećaš”? Upitala sam: “onaj mali crni Momo”, jer je bio jedan od najsitnijih dječaka u razredu. Pregledala sam slike iz 4. razreda osnovne škole i 2. i 3. razreda gimnazije i prepoznala “malog” Momu, koji je u 4. razredu srednje naglo porastao. Postali smo Fejbuk prijatelji. I nakon 50 godina, prvi put smo se sreli 2014. godine na proslavi mature na koju je došao iz Nove Kaledonije – priča svoju priču Zdravka, koja je do udaje za Momira život provela u Sarajevu.

Višegrad i ozbiljan razgovor

Sljedeći susret je bio 2016. godine uz prijateljsku kafu u Sarajevu, kada su prvi put pričali o svojim životima prije i poslije gubitka životnih saputnika.

– Videli smo se još nekoliko puta da bih mu pomogla oko rešavanja administrativnih poslova u gradu, zbog problema na koje je nailazio. Jedan odlazak na promociju knjige ‘U potrazi za izgubljenim gradom’ Aleksandra Obradovića je promenio naš odnos. Pošto mi je spominjao pre da mu je jako teško biti sam, ja sam mu predložila da ga upoznam sa svojom prijateljicom. Njegov odgovor bio je, da ako se odluči biti s nekim, da ću to biti ja. Naravno da sam bila zatečena i to sam primila više kao šalu. Usledio je odlazak po neka dokumenta u Višegrad, mestu gde je nekad gradio hidroelektranu.To je bila prilika da razgovaramo o ozbiljnim stvarima, jer smo se do tada stalno zezali kao raja. U povratku, uz ručak je predložio da probamo život zajedno, što je podrazumevalo moj odlazak u Novu Kaledoniju.To je bio za mene šok, jer to više nije ličilo na šalu – kaže Zdravka.

Pojašnjava da neko ko je živeo sam 14 godina posle smrti muža, ne donosi takvu odluku lako.

– Momo mi je naveo razloge zašto bi trebali biti zajedno i venčati se ako vidimo da možemo zajedno. Vremena nije bilo puno za razmišljanje, jer je ostalo još malo do njegovog povratka. Za moju odluku su bile presudne dve stvari. Prva je bila,da sam ga pogledala kao muškarca a ne kao prijatelja i bio je jedan plus za odluku. Druga stvar je bila da mi je njegov karakter odgovarao, imali smo puno zajedničkog. Odlučila sam da reskiram. I Momirova i moja deca su prihvatila odluku koju smo doneli i ja sam se otisnula u avanturu. Dolazak na Pacifičko ostrvo udaljeno 18.000 km bio je kao dolazak u razglednicu sa turističkih prospekata egzotičnih zemalja. Zajednički život, relaksirajuća atmosfera dovela je do toga da se razvila i ljubav koja je rezultirala egzotičnim venčanjem. I evo trajemo i lepo nam je zajedno. Sve je ipak ljepše u dvoje – jednostavno i iskreno priča Zdravka svoju stranu zajedničke priče u drugom braku.

A njen suprug Momir Knežević na zaključnu novinarsku opasku da je on stanovnik svijeta i pitanje gdje zapravo pripada, potvrdno odgovara da se deklariše i predstavlja kao stanovnik svijeta, a pripada tamo gdje mu je trenutno kuća, koja je, kaže kroz smijeh, očigledno poprilično putujuća.

Život na dvije adrese

– Od 1. februara prošle godine kada sam započeo penzionerski život, Zdravka i ja planiramo boraviti 6 mjeseci godišnje na Južnom Pacifiku (Nova Kaledonija i Australija), a 6 mjeseci u Evropi sa bazom u Sarajevu u kombinaciji sa Londonom – kaže na kraju razgovora Sarajlija Momir Knežević, diplomirani inženjer sa 40 godina profesionalnog iskustva u multidisciplinarnim projektima u građevinarstvu.

(Fena)

Izneseni komentari su lični stavovi autora i ne predstavljaju stav redakcije ATV portala.
Share on FacebookShare on Google+Tweet about this on TwitterShare on LinkedInEmail this to someone