Ko ima stari ili pokvareni kompjuter koji bi bacio, neka dobro razmisli jer matične ploče i procesori računara sadrže srebro i zlato. Umjesto da ih se, tek tako riješite, pokušajte da pronađete firmu koja otkupljuje takav otpad.

Banjalučani imaju gdje da ga odnesu.

"Vrijednost se procjenjuje na osnovu materijala kojim su rađene te ploče, da li ima više pozlate ili posrebrenih dijelova i tu je razlika u cijeni. Matične ploče koje imaju više tog srebrenog dijela, one su četiri marke, a sa pozlatom one su sedam i po maraka po kilogramu", kaže Brankica Kalaba, direktorka BC Metala.

Ove godine u Italiju i Njemačku izvezli su više od 17 tona takvog otpada. Ipak, i pored znaka zabrane, dotrajali punjači, baterije i telefoni završavaju na hrpi sa ostalim otpadom. I ne čudi, jer u Republici Srpskoj nema propisa kojim se reguliše njegovo odlaganje.

U Zakonu postoji samo stavka po kojoj se planiraju donijeti akti koji bi sve to uredili.

Na to upozoravaju i u banjalučkoj Čistoći, ali preduzeće nema dozvolu da upravlja takvim otpadom.

"Nekontrolisano odlaganje otpada prisutno je svakodnevno ovdje. Pogotovo, problem je s tim elektronskim otpadom koji opasne supstance ima, to znači građani nekontrolisano bacaju u kontejnere. Mi kada praznimo kontejnere, mi ne možemo da vidimo šta u tom kontejneru ima", rekao je Milan Plavšić, tehnički direktor Čistoće Banjaluka.

Iz Ministarstva za prostorno uređenje odgovaraju da je predviđeno obavezno odvajanje štetnih dijelova električnog otpada.

Za sada šalju listu desetak preduzeća kojima su dali dozvole da upravljaju otpadom električne i elektronske opreme.

U javnom preduzeću Regionalna deponija već su najavljivali da bi mogli otvoriti reciklažno dvorište u koje će se moći odlagati i kućni aparati. Ipak, iz Fonda za zaštitu životne sredine nisu odgovorili kolika je šteta do sada načinjena nesavjesnim odlaganjem elektronske opreme koja najčešće viri iz rijeka i jezera.