Ne daj bože nikome da mu u porodicu stigne dijagnoza teške bolesti, pogotovo za dijete - tako priču počinje djed 15-godišnje Nikoline koja čeka transplantaciju bubrega. To je agonija koja se riječima ne može opisati, priča Goran.

Ujedno, borba za novac, vrijeme i život.

"Shvatite, to je nešto što ne bih poželio nikome da prođe kroz to, to cijela porodica osjeća, čitavo društvo, krug prijatelja, ne samo mi. Hoću da vam kažem, ako nemaš prijatelje i nisi imao ljude, nisi mogao da skupiš novac", priča Goran Dragojević.

Sve ovo je Goran rekao i na javnoj raspravi o Nacrtu zakona o fondu solidarnosti za dijagnostiku i liječenje djece iz Srpske u inostranstvu. Podržava ideju predsjednika Republike, a očekuje i podršku javnosti jer najbolje zna šta porodice prolaze kad zatreba novac koji nemaju.

To i jeste cilj, kaže Siniša Karan, predstavljajući nacrt. Podvlači, plan je da se radnici odreknu 0,25 odsto od plate, ako žele. Uvjerava da će se znati gdje je završila svaka marka.

"Potpuna kontrola, prije svega, priliva novca, vidljivosti tog novca za svakog građanina i kontrola trošenja tog novca. Obezbjdili smo nekoliko mehanizama, Upravni odbor čiji je zadatak kontrola i priliva i trošenja novca a biće i vidljivo na sajtu Fonda i da se formira posebno skupštinsko tijelo čiji će zadatak biti kontrola i nadzor trošenja novca fonda", kaže Siniša Karan, generalni sekretar predsjednika Republike.

Kome će sredstva biti odobravana, trebalo bi da odlučuje stručna ljekarska komisija. Podrška nacrtu zakona stigla je sa svih šest dosadašnjih javnih rasprava koje su, po nadležnima, bile solidno posjećene. Posljednja se održava sutra u Banjaluci.