Srpska pravoslavna crkva proslavlja danas praznik posvećen Svetom Trifunu, koji se u narodu slavi kao zaštitnik mnogih zanata. Postoji vjerovanje, ako na današnji dan pada snijeg ili kiša, biće kišna i rodna godina, ako je vedro, godina će biti sušna i nerodna.

Crkva slavi Svetog Trifuna kao velikomučenika koji je stradao za hrišćansku vjeru, ne isključujući njegov značaj kao zaštitnika bračne ljubavi i vjernosti koje su dio hrišćanske propovijedi. Prema hrišćanskom učenju, bračna ljubav je u ravni ljubavi prema Bogu, o čemu svojim djelima najbolje svjedoče Hristovi velikomučenici, među kojima je i Sveti Trifun.

Sveti Trifun živio je u trećem vijeku, a rođen je u Kampsadi, u Frigiji. Roditelji su mu bili vrlo pobožni i tu pobožnost su prenijeli i na svog sina.

Trifun se u svom životu bavio čuvanjem gusaka, ali pošto je bio odan Hristovoj vjeri, Bog ga je obdario darom čudotvorstva, te je svojim molitvama lijčio mnoge bolesnike od raznih bolesti.

U "Ohridskom prologu" Svetog vladike Nikolaja Velimirovića govori se o skromnosti i iscjeliteljskoj moći svetitelja koji je "u djetinjstvu čuvao guske i jedini mogaše pomoći ludoj kćeri cara Gordija". Zli duh iz lude djevojke progovorio je i rekao da njega niko ne može isterati osim Trifuna. Car je naredio da se na dvor dovedu svi Trifuni iz carstva. Poslije mnogih Trifuna, i ovaj mladi Trifun bio je pozvan po Božjem Promislu. Doveli su ga u Rim gdje je iscjelio carevu ćerku. Car mu podari mnoge darove, koje Trifun pri povratku razdijeli siromasima.

U svom selu nastavi svoj život moleći se Bogu. Kada se zacari hristoborni Decije Trajan, sveti Trifun bio je mučen za Hrista. On je podnio sva mučenja sa radošću velikom, govoreći: "O kad bih se mogao udostojiti, da ognjem i mukama skončam za ime Isusa Hrista Gospoda i Boga moga!" Sve muke ništa mu ne naškodiše, i mučitelji ga osudiše najzad na posječenje mačem. Pred smrt Trifun se pomoli Bogu i predade dušu svoju Tvorcu svome 250. godine. Sahranjen je skromno u selu Kampsadi u Frigiji, gdje je i rođen.

Kult Svetog Trifuna je veoma razvijen u srpskim krajevima, a slave ga posebno vinogradari, dok ga svojim zaštitnikom smatraju i gostioničari.

Vinogradari na dan Svetog Trifuna idu u vinograde, orezuju lozu i vinom zalivaju čokote, da bi time povratili vinogradu malaksalu snagu, poslije dugog zimskog perioda, pa da počne bujati u proljeće koje se već počinje primicati. Ako na Svetog Trifuna pada kiša, rodiće šljiva.

Na Trifundan se ponegde u vinogradima priređuju i ručkovi na koje se pozivaju i slučajni prolaznici, jer se smatra da će to domaćinu i cijeloj kući donijeti sreću.

Svetog Trifuna slave neke srpske porodice kao krsnu slavu, a njemu se moli da zaštiti polja od poplava, grada i raznih štetočina.