Stotinu osam punih, stotinu devetu gazi. Čika Dragoljub Galić, najstariji je Banjalučanin. Sa sjetom u duši i suzom u oku gleda čiča Dragoljub kako se skuplja rodbina. A puno ih ima, kaže, Bogu hvala. I paze ga, dobro.

– Oni su mi svi dobri, i vole oni mene ali volim i ja njih – zbori Dragoljub.

Sretan je kaže što ga nisu zaboravili, ni njega ni rođendan. Još da godine nisu stigle sve bi bilo po taman.

– Sretan sam ja, još kako me izdržavaju. Izdržavaju me dobro, brate. A ja, red bi bio nešto raditi ali ne mogu. Uzeo sam neki dan makaze da usječem kokošima malo trave, ali nisam mogao. Cijelu noć nisam mogao zaspati.

Nije čiča Dragoljub zahtjevan, zbori sin Damjan. Lako je s njim reče. Danas je posebno veseo, ipak nije mala stvar kad se slavi 108. rođendan

– Služim mu malo. On može sam hodati. Još danas skupila se sva porodica malo da proslavimo, ipak danas je Dragoljubu rođendan. Očekujemo da se skupe gosti pa da malo proslavimo – skromno će sin Damjan.

Ćerka Krsta Matića živi u gradu. Teško joj je što češće ne može doći. Godine su pritisle. Ipak došla je na rođendan ocu svome.

– Da da, dok je živ još mili mi se doći – kroz suze o čima zbori Krsta.

Sa svih strana stigli su unuci, praunuci, rodbina i prijatelji. Proslaviće danas, reče snaha Jelisavka, najdraži im rođendan.

– Ako Boga da, proslavićemo mi i devetu i desetu. Đed uglavnom može ići, može uveče Boga mi lijepo i pojesti. Malo preko dana slabije jede, samo da ne padne na noge. Ali još uvijek sam hoda, i ode i daleko Boga mi. Uzme štapićak svoj i ode.

Veliki je ovo dan za porodicu Galić. Veliki je ovo dan za sve koji poznaju čiča Dragoljuba. 108 ipak nije malo, reče nam Dragoljub ugasivši svjećice na rođendanskoj torti.

Medicinski fenomen

On možda još nije među najstarijim ljudima na svijetu, ali je zato upisan u istoriju medicine kao jedan od tri najstarija pacijenta u svijetu kojima je ugrađen stent.

– Operisan sam da se još patim, a ljekaru idem na kontrole svakih šest mjeseci – ispričao je deda Dragoljub oko kojeg su se okupili potomci da mu požele još mnogo rođendana.

Posljednjih godina vrijeme prekrati gledanjem televizije iako malo slabije čuje, a na pitanje da li želi još da poživi kaže da je “lijepo živeti, ali već dosadno”.

Od lijepih uspomena seća se odlazaka u grad jašući konja, dodavši da je bio dobar kočijaš.

– Kada pođem u grad uzjašem konja i kroz Gospodsku ulicu prođem, iako to niko nije smio. Dočekala me milicija, ali su me pustili bez kazne – priseća se Dragoljub situacije na koju se i sada smije.

Do njega najstariji potomak u Galićima je ćerka Krsta, koja ima 85 godina. Na zdravlje se čak više žali nego Dragoljub.

Brigu o njemu vode snaha Jelka i sin Damjan, dok mu je i supruga doživjela duboku starost i umrla 2005. – u 95. godini.

U partizanima 15-ak dana

Dragoljub Galić priča da nikada nije bio u ratu; samo je 15-ak dana proveo u partizanima.

– Vojni rok sam proveo u Splitu. U to vrijeme je kralj Aleksandar bio tamo, gledao sam kako ga voze morem – prisjetio se deda Dragoljub.

Najstariji Srbin

Pretpostavlja se da je Galić trenutno najstariji Srbin na svijetu, pošto je u 110. godini nedavno preminuo do tada najstariji Srbin Jovan P. Jovanović iz Sarajeva, dok je u aprilu 2016. u 107. godini umro nastariji čovek u Srbiji Milivoje Matejić iz sela Desine.

(EuroBlic)