U snagu John Muirove čuvene izreke „Kad planine zovu, moraš da ides“ uvjerili su se i banjalučki planinari kada su odlučili da Vaskrs i 1. maj proslave daleko od svojih najbližih, na najvišem vrhu Balkana - Musali.

Osvojiti najhladniju i najsuroviju planinu Balkana – Rilu, uoči najradosnijeg hrišćanskog praznika – Vaskrsa, osim još jednog izazova za planinare PAK „SUMMIT“-a, bio je uzvišen i duboko intiman cin; pokloniti/pomoliti se Bogu, na najvišoj tački Balkana. Simbolika je utoliko veća što Musala u prevodi znači – prema Bogu.

Dobro raspoložena grupa ljubitelja planine i avanture krenula je iz Banjaluke put Bugarske u četvrtak uveče. U Borovecu, polaznoj tački uspona ih nije dočekalo najsjajnije vrijeme, ali jeste predsjednica Planinarskog kluba „Samokov“ Marijana Ilieva, koja je planinarima iz Republike Srpske poželjela dobrodošlicu. Inače, ova dama upravlja sa 12 planinarskih domova u Bugarskoj.

Devetnaest banjalučkih planinara sa komplet opremom, punih rančeva, po kiši i blatu krenuli su prema planinarskom domu Hiža Musala, koji se nalazi na 2.389 metara nadmorske visine. Poslije 12 sati vožnje i četiri sata hoda po kisi i vjetru ništa manje raspoloženi Sumitovci stigli su do doma, odakle „puca“ predivan pogleda na grandiozne grebene Rile, prošarane snijegom.

Većina planine Rila je zaštićena i proglašena nacionalnim parkom. Ima dvjestotinjak ledenjačkih jezara i izvora vruće vode. Domovi u Bugaraskoj nisu na zavidnom nivou, ispod prosjeka su opremljeni, ali su hrana i piće prilično jeftini.

Predvođeni vodičima „SUMMIT“-a Miroslavom Trivicem i Borisom Čikicem, banjolučki planinari su rano ujutro krenuli prema krajnjem cilju – Musali. Uz put su prošli pored zaleđenog Ledenog jezara, najvišeg na Balkanu (2.709 mnv). Uprkos klizavoj stazi i magli, uz pomoć sajli na željeznim stupovima, prusika i karabinjere ekipa iz BL uspjela je stići do vrha Musale (2.925 mnv). Prosječna godišnja temperatura na Musali je -3, sto je čini najhladnijim mjestom na Balkanu.

Za većinu učesnika to je bio do tada najveći planinarski poduhvat, a za dva člana „SUMMIT“- a, Miroslava Trivica i Dijanu Vrhovac, jedna od priprema za predstojeći vanredni alpinisticki i sportski izazov – osvajanje krova Evrope – Elbrusa na Kavkazu 5.642 mnv.

Umorna i zadovoljna grupa planinara iz grada na Vrbasu sa teškom opremom krenula je prema polaznoj tački Borovecu, „ispraćena“ kišom, koja nije nimalo pokvarila veličanstven doživljaj koji su Banjolučani doživjeli na Rili.

U ponoć su u manastiru Ivana Rilskog, najvećem i najznačajnijem pravoslavnom manastiru u Bugarskoj, prisustvovali Vaskršnjoj liturgiji, a ujutro su obišli grandiozan manastirski kompleks koji plijeni svojom ljepotom, harmonijom i jednostavnošću.

Vaskrs u Bugarskoj, u najpoznatijem tamošnjem manastiru, uz sunčano vrijeme bio je zaista nesto posebno za planinare iz Banje Luke. Smiraj i čudesnu, iscjeljujuću energiju osjetili su, kažu, na svakom koraku ovog svetog hrama, kojeg godišnje posjeti na stotine hiljada turista.

Naredna stanica bila je suncem okupana Sofija, u kojoj dominira zlatna statua Svete Sofije u crnoj haljini – sa postoljem visoke 30 metara. Ekipa je obišla i Hram Aleksandra Nevskog – definitivno najveličanstveniju građevinu u glavnom gradu Bugarske, zatim raskošnu Crkvu Svetog Nikolaja Čudotvorca, Crkvu Svete Nedjelje, Narodno pozoriste Ivan Vazov...

Na kraju nije izostala ni kupovina suvenara u Vitosa bulevaru - glavnoj šetačkoj ulici.

Time je okončana trodnevna avantura Sumitovaca, a foto-aparati prepuni fotografija svjedoče o sadržajnom i dobro isplaniranom putovanju, koje je spojilo planinu i civilizaciju na dobar nacin. I kako vole da kazu kad se vrate u svoj grad – perspektiva nakon planine je uvijek dublja i šira.