Hose Muhika, penzionisani predsjednik Urugvaja, poznat je u svijetu još i kao "najsiromašniji predsjednik na svijetu".
Šezdesetih i sedamdesetih godina bio je pripadnik pokreta nacionalnog oslobođenja zbog čega je zatvoren, i u samici proveo 13 godina.
Nakon što je nekoliko godina radio za urugvajsku vladu, bio je predsjednik u mandatu od 2010. do 2015. Tokom života je izdržao nezamislivo, a danas nam prenosi pouke izvučene iz njegovih nevjerovatnih iskustava, piše Forensicsoul.
Nije lako mijenjati svijet
“Posvetio sam se borbi za promjenu… ipak, doživio sam mnogo spoticanja, mnogo povreda, neko vrijeme sam bio u zatvoru. To je normalno za svakoga ko riješi da mijenja svijet. Čudo je što sam još tu. I, povrh svega, volim život.”
Da biste bili lider, vrijednosti za koje se zalažete i vaš način života moraju da budu u skladu
“Ja se izdvajam po tome što su vrijednosti za koje se zalažem i moj način života u skladu sa društvom kojem sa ponosom pripadam.”
“Ovako radi pravi predsjednik, i ovako radi predstavnik stvarne demokratije. U današnje vrijeme lideri raznih zemalja nisu oličenje vrijednosti društva iz kojeg potiču, već samo služe korporacijama i velikim finansijskim institucijama koje ih plaćaju. Pravi lider predstavlja svoju zemlju, a ne njene sponzore.”
Sreća dolazi iznutra
“Ili ste srećni sa malo, slobodni od suvišnih opterećenja jer ste u sebi srećni, ili ništa nećete postići! Ja ne zagovaram siromaštvo. Ja zagovaram zdrav razum.”
"Pošto smo izumjeli potrošačko društvo, ekonomija mora da bude u stalnom rastu. Ako ne uspije da postigne rast, to je tragedija. Izumjeli smo mnoštvo suvišnih potreba. Stalno kupujemo nešto novo, bacamo staro… to je uzaludno trošenje života! Kada nešto kupim, kada vi nešto kupite, ne plaćate to novcem. Plaćate ga satima života koje ste morali da provedete zarađujući novac. Razlika je u tome što jedino život ne može da se kupi.”
Ne mora da bude tako
Danas je većina svjetskih resursa akumulirana u rukama veoma male elite, koja je poznata i kao “1 odsto”. Oni su vlasnici svega, a naredni citat u suštini objašnjava zašto to ne mora da bude tako. Svijetom vladaju pohlepa, ego, ne brinemo za druga ljudska bića. Moramo da se vratimo onome što nam je u srcima ako želimo da napredujemo kao vrsta.
“Urugvaj je mala zemlja, i mi nemamo predsjednički avion. Nije nam ni stalo do njega. Odlučili smo da od Francuske kupimo veoma skup helikopter, spasilački helikopter koji je opremljen hirurškom opremom, kako bi stajao u pripravnosti u udaljenim krajevima. Umjesto da kupimo predsjednički avion, kupili smo helikopter koji će biti smješten u centralni Urugvaj da bi spasavao žrtve nesreće i omogućio medicinske usluge u slučaju nužde. To je tako jednostavno! Shvatate li o dilemu? Predsjednički avion ili spasilački helikopter?”
Potreban je planetarni konsenzus da bismo napredovali kao vrsta
„Naša civilizacija se nalazi u fazi u kojoj je potreban planetarni konsenzus, a mi se pravimo da to ne shvatamo. Zaslepljeni smo šovinizmom i žudnjom za dominacijom, naročito najmoćnije zemlje. One treba da budu primjer! Sramotno je da 25 godina nakon potpisivanja Kjoto protokola i dalje odugovlačimo da preduzmemo osnovne mjere. Sramota je! Čovjek je možda jedino biće sposobno za autodestrukciju.
