Mali narodni zbor pod suncobranima na Manjači. Okupili se mještani tri zaseoka. Svečan je povod, prvi put stigao je vodovod i voda u selo.

I najstarije mještanke, 77-godišnja Stanija i 84-godišnja Jovanka došle su da vide skup i goste.

"Joj bogami smo je nosili da izvinete na leđima i kad kiša pada gdje god ima, da izvinete ona čatrnjica išli smo i ranili i jagmili koja će prije ujagmiti", prisjeća se Stanija Đuričić.

"Ima vamo gore bunarić, lokiva, onih pa bremenica, pa odozgo niz ovaj gaj siđi, a ono pritislo 40 kila vode na leđima nosi. A sad ko je mlad, treba pjevati", kaže Jovanka Đurić.

Pjesmu su okupljeni očekivali i od predsjednika Srpske, ali je mještanima poručio da ima dana kada ne pjeva. On i premijerka svečano su odvrnuli česme na glavnom seoskom šahtu. Pod suncobranima su pili flaširanu vodu, mještanima su nazdravili česmovačom.

"Daću ja ovdje ovom mještaninu telefon da ne zavrnu vam vodu kad ja odem. 'Ajde živjeli", nazdravio je sa mještanima Milorad Dodik, predsjednik Republike Srpske.

Doživljeli su i Gvozdenovići da pred kućom i u kući poteče voda, pa da bunare, čatrnje i kišnicu pošalju u penziju. Tek je četvrta generacija dočekala vodovod.

"Sad za stoku mnogo znači isto, a i za nas mnogo znači. Preko ljeta smo morali goniti u cisternama, snalaziti se kako možemo", rekao je Dalibor Gvozdenović.

Mještani Đuričića, Blagojevića i Kočića kažu - i njih je sreća zadesila, stigla je voda u selo, ali tu ne bi trebao biti kraj priče. Kažu da im je potreban asfaltirani put i seoska rasvjeta.

Ne bi hljeba preko pogače kažu mještani, ali bilo ih je sramota što su se visoke zvanice do centra sela vozile po blatnjavom i uskom putu. Nisu dugo čekali na obećanje.

"Potrudićemo se, ja ne mogu reći sada da će ovo biti završeno za mjesec, dva, tri dana, ali evo mogu reći sljedeće - u toku iduće godine ćemo napraviti ovaj put", obećao je Dodik.

Kada predsjednik Republike kaže, ne sumnjamo, poručuju mještani. Spokojniji su se vratili kućama.