Prošlomjesečna izjava prvog čovjeka bijeljinske skupštine šokirala je mnoge ali i otvorila sezonu žestoke retorike pred izbore. Uvrede odavno pršte po Trebinju gdje se suprotstavljeni časte neprikladnim epitetima.

"Novac iz eletrosektora u bisagama i torbama poput kengura nose u Banjaluku", rekao je svojevremeno Slavko Vučurević, gradonačelnik Trebinja (PDP).

Do oktobra je ostalo još puno vremena ali o kodeksu ponašanja i mirnijim tonovima čini se niko nema vremena da razmišlja. Pred prošle lokalne izbore 12 stranaka je potpisalo Kodeks o ponašanju. Neki su i danas spremni da ozvaniče obećanje da će da budu fini ali ipak nisu sigurni da će baš svako da poštuje pravila.

"Uvijek od prljavije ima još prljavija kampanja. Tako jednostavno – to je borba za vlast", kaže  Marinko Umićević, kandidat SNSD-a  za odbornika u Skupštini grada Banjaluka.

"U kampanjama ima nekih izjava ali mislim da je to sve u granicama. Uglavnom, suština kampanje je da se dobije glas u tolerantnom smislu ali to bude i prođe.  Mislim da je to, bar je moje političko iskustvo u dosadašnjem bavljenju politikom i izbornim procesima takvo, da je to sve u granicama normalnosti", izjavio je  Milenko Savanović, ministar rada i boračko invalidske zaštite u Vladi RS.

Da se u političkoj borbi igra fer i pošteno nisu pomogli ni savjeti patrijarha i pozivi za međusobno uvažavanje. Lideri su lani u Bijeljini svečano obećali da će ga poslušati ali slaba vajda jer su ubzo prekršili dogovor.

"To najbolje govori zapravo da se ovdje vodi jedna vrlo, vrlo teška politička borba i da se u njoj ne biraju sredstva. Dakle, i ta obećanja... mislim da se svi, i s jedne i s druge strane zaklinju da su veliki vjernici, pa kad su pobogu već takvi kakvi jesu i da se samo pridržavaju deset božijih zapovjesti ne bi to činili jedni drugima", smatra novinarka Gordana Katana.

Ukoliko bi partije još jednom sjele i pred izbore potpisale kodeks ponašanja - uz poštovanje i uvažavanje drugih, tekst bi trebalo da sadrži i stavku o izbjegavanju ispraznih predizbornih priča jer se, barem je dosadašnja praksa tako pokazala, većina svela na obećanja koja, u većini slučajeva, ne budu ispunjena. Ili blaćenje suparnika iz drugih političkih partija.