Priča o usponu Rusije do velike sajber sile, koja je navodno uticala na izbore u SAD, rafiniranim digitalnim metodama provalila u sisteme Bundestaga i hakovala dobro čuvanu mrežu njemačke vlade, počinje krajem 80-tih godina XX vijeka, u njemačkoj pokrajini Donja Saksonija.
U proljeće 1989. u šumi kod mjesta Gifhorn, nađeno je tijelo muškarca, a pored njega bezoblična plastična masa. Policija je saopštila da je to bila kanta iz koje se žrtva polila benzinom, a zatim zapalila.
Pokojnik je identifikovan kao Karl Koh. Napustio je školu i bio je zavisnik od droge, ali i pravi virtuoz na kompjuteru. Kao haker je, zajedno s nekolicinom drugova, sarađivao sa KGB-om. Bili su drogirani i bez novca kada su nekoliko godina ranije u Istočnom Berlinu ponudili usluge Sovjetima. Rekli su im da mogu da prodru u američke sisteme podataka. Iako su u prvi mah bili sumnjičavi, Sovjeti su odlučili da njihovo umijeće stave na provjeru, piše EuroBlic.
Slučaj je otkriven, a tadašnji predsjednik Ministarstva za zaštitu ustava izjavio je da "ovdje sasvim sigurno imamo posla s novim kvalitetom protivničkog špijuniranja naših mreža podataka".
Tadašnja operacija KGB-a prvi je zvanično zabilježeni slučaj kompjuterske špijunaže, a Karl Koh je 90-tih godina poslužio kao inspiracija za film "23 – ništa nije onako kako izgleda". U knjizi "Sajberšpijuni", Bi-bi-sijev stručnjak za bezbjednost Gordon Korera opisuje kako je KGB uz pomoć "grupe drogiranih njemačkih hakera", prije svih, otkrio mogućnosti ovog oblika špijunaže.
Agent Putin na zadatku i krađa kompjuterske tehnologije
Danas Rusima više nije potreban Karl Koh, jer im je na raspolaganju "čitava digitalna armija sa Istoka", piše njemački "Špigl".
Rusi su rano shvatili da će kompjuter revolucionarno promijeniti svijet. Zapadne obavještajne službe vjeruju da su ovi ljudi decenijama vrbovani i obučavani i da je Rusija strpljivo gradila sopstvene kapacitete u oblasti sajber-špijunaže.
U doba hladnog rata, krađa kompjuterske tehnologije bila je, pored krađe vojnih tajni, najvažniji zadatak. Među onima koji su bili zaduženi za to bio je i Vladimir Putin, koji je kao mladi oficir KGB-a službovao u Drezdenu.
Danas špijuni više ne razvaljuju vrata i blindirane ormane, već sjede za tastaturom. Ne postoji gotovo nijedna tajna, nijedan privatni detalj, ili otkriće koje ljudi ne sačuvaju u računaru, ili pošalju elektronskim putem. Mobilni telefoni i računari su nepresušni izvori za obavještajne službe. Ne traže novac, niti priznanje, ne znaju za sumnju, niti skrupule. "Bubica" prestaje da šalje informacije kada se baterija isprazni.
Jedan od rukovodilaca američke Nacionalne bezbjednosne agencije (NSA) formulisao je tri zlatna pravila sajberbezbjednosti: Ne nabavljaj kompjuter. Ne pali ga. Ne koristi ga.
Sovjetski Savez je u tehnološkom pogledu u većini oblasti bio u podređenom položaju u odnosu na Zapad, ali je u špijunaži uvijek bio prvi. Kako funkcioniše njihova sajber-špijunaža? Na Zapadu preovladava predstava o agilnim hakerima, koji ili sjede neposredno u ruskim obavještajnim službama, ili tijesno sarađuju s njima. Mnogi to čine iz patriotizma ili za novac, piše "Zidojče cajtung".
Otadžbina ne priznaje "ne"
Neki su, međutim, prisiljeni na to. Kako je pokojni kompjuterski stručnjak Kris Kasperski svojevremeno izjavio za list, "jednog mog drugara zaključali su u mračnu rupu, gdje nije mogao ni da stoji, ni da sjedi, bez hrane i vode. Sve dok jednoga dana otadžbini nije rekao "da"".
Dmitrij Artimovič za "Zidojče cajtung" otkriva da mu se 2013. obratio robijaš koji je zajedno s njim bio u zatvoru i pitao ga da li bi radio za državu. Ako ne pristane, biće mu izrečena stroga presuda. Artimovič je odbio.
"Naravno da su nakon toga vršili prihološki pritisak na mene", rekao je Artimovič.
Hakerske grupe, kao što su "Fancy Bear" i "Cozy Bear" često su u medijima. Prošle sedmice grupa "Snake" uspjela je preko njemačke Savezne akademije za javnu upravu u Brilu da hakuje računare Odjeljenja Ministarstva spoljnih poslova nadležnog za Rusiju.
Hakerske grupe dovode se u vezu s različitim ruskim obavještajnim službama, a grupa "Snake" važi za najrafiniraniju.
"Osjećao sam se kao malo dijete koje posmatra velike dječake kako voze skejtbord i vidi kakve sve trikove znaju i šta je sve moguće", kaže pripadnik hakerske grupe koji je još 2007. analizirao ranu verziju softvera.
(Srpska Cafe)
