Pavle Dujaković karatista banjalučke "Energije", ima 15 godina i 10 puta više osvojenih medalja. U svom uzrastu je peti na rang listi Svjetske karate federacije.

Karate je za njega pasija i potpuno je posvećen ovom sportu, sa jednom željom.

"Od malih nogu sam tražio da se bavim karateom. Kad sam počeo, malo po malo sam se počeo i takmičiti i evo četiri godine sam prvak države. Potrudiću se da jednog dana budem svjetski i olimpijski šampion, nadam se da ću to jednog dana moći ostvaritii”, rekao je Pavle Dujaković, karatista ''Energije''.

Zna Pavle i da bi to ostvario mora još sate i sate da provede u sali za trening. Kamo sreće da samo od njega zavisi.  Zna to najbolje porodica Majdov koju su zadnjih dana sigurno zaboljela leđa od tapšanja po istim. Kako to biva znani i neznani su ih zvali da čestitaju na velikom uspjehu, nakon što je Nemanja postao svjetski šampion. Rijetki su oni koji su zagrebali ispod površine tog uspjeha. Imali bi šta da vide, a iznad svega nesebičnu podršku Nemanjih roditelja. Jer da se ne lažemo, bez novca, u modernom sportu nemate šta da tražite.

" Znam, pošto tek sada vraćam kredite. 150.000 maraka smo ja i žena digli kredita. Napravili smo salu i sve ovo, a koliko je tu još bilo novca pride, stvarno ne znam“, izjavio je Ljubiša Majdov, otac i trener Nemanje Majdova.

Nerijetki su bili trenuci kada je Ljubiša morao da bira, da li će na takmičenja poslati Nemanju ili  starijeg sina Stefana, pa kaže hvala institucijama na pomoći tokom našeg puta, ali je ta pomoć bila nedovoljna za nešto vise, sem da se potucamo po domaćim turnirima. A uz dužno poštavanje kvaliteta istih, na njima se ne kleše svjetski šampion. Uvjerili su se na svojoj koži, da sport kod nas živi od danas do sutra.

"Rekao mi je kolega iz Bijeljine da se kod njega upisalo 40 djece. Ali ako ne bude sluha, ta djeca će i dalje ići na turnire po Prijedoru i Kotor Varošu, a čim budu trebali da idu dalje negdje,  mislim da će to biti teško. Jedini ako ne bude nekih roditelja koji su ekstremisti, da prate svoje dijete”, rekao je  Ljubiša Majdov.

Nemanja doručkuje, ruča i večera džudo. Posvećenost ga je dovela do svjetskog trona. I podrška porodice. Njegov uspjeh, da je pameti, trebali bi da iskoristimo, ne samo za slikanje, već za nešto više.

"Dok drugi u svijetu dižu teret prilagođen džudou, on vuče kamion. Ajde da napravimo sistem, a to su male pare za državu. Ajde da sada napravimo džudo centar u Istočnom Sarajevu ili Banjaluci", kaže Aleksandar Jakovljević, stručni saradnik u timu Nemanje Majdova.

"Meni i dalje nije jasno kako od one uplatinice od marku, dvije da 20 - 30 feninga ide na sport, kunem vam se životom da bi bilo bolje”, rekao je Ljubiša Majdov.

Nemanja je svoj jedan san ostvario, naredni je onaj da se pohvalii titulom olimpijskog šampiona. Pavle Dujakovic, s početka priče sanja isto. Pavle je nedavno na jedvite jade dobio jednokratnu pomoć resornog ministarstva. Ponavljamo, peti je na svijetu. O tome ne želi da priča, ni on ni njegov trener. Kažu, naše je da treniramo. I jeste njihovo da treniraju, ali je i nečije da stane uz njih, onda kada je potrebno. A ne samo, kada sijeva blic foto aparata nakon osvojene medalje.