Nakon odbijanja hemoterapije Jovan Jagodić iz Rogatice počeo je čitati knjige o travama i proučavati narodne recepte. Uspio je ne samo pobijediti opaku bolest, već i postati nadaleko čuven i cijenjen po liječenju raznih oboljenja.

Kada mu je davne 1996. godine otkriven zloćudni tumor na desnoj nozi, Jovan Jagodić iz Rogatice, nije ni slutio da će samo nekoliko godina kasnije, oslanjajući se isključivo na ljekovito bilje sarajevsko- romanijske regije, ne samo pobijediti tu opaku bolest, već postati i nadaleko čuven i cijenjen po liječenju raznih oboljenja.

Iako u vrijeme kada je obolio od tumora o ljekovitim biljkama nije znao ništa, Jagodića kaže da ga to nije nimalo pokolebalo u namjeri da sam potraži lijek u prirodi oko sebe i podvrgne se samoliječenju.

Neefikasne hemoterapije

"Početkom 1996. godine doktori na VMA u Beogradu su mi dijagnostifikovali karcinom na listu desne noge. Operisan sam, a tumor je sa opsečenim dijelom težio oko pola kilograma. Nakon operacije, primio sam četiri hemoterapije, ali se to, nažalost, pokazalo nekorisnim. Na magnetnoj rezonanci je ubrzo ustanovljeno da se tumor vratio na isto mjesto gdje je ranije bio", priča Jagodić u razgovoru za magazin "AGRO PLANETA".

On ističe da je u oktobru iste godine ponovo operisan kada mu je amputirana desna noga. Nakon operacije, Jagodića su čekale još dvije hemoterapije, poslije kojih je uslijedio novi šok. Naime, 1998. godine stanje mu se pogoršalo i počeo je da iskašljava krv. Znao je da mu se opaka bolest vratila, što su potvrdili i doktori sa VMA, koji su mu kazali da je tumor metastazirao na lijevo plućno krilo.

"Tumor je bio promjera deset puta osam centimetara, pa sam ponovo operisan. Ovaj put mi je odstranjen donji dio lijevog plućnog krila. Patološko-histološki nalaz je pokazao da je riječ o istom tipu karcinoma, koji mi je ranije bio na nozi. Doktori su mi opet rekli da moram ići na hemoterapiju, ali sam ja već bio umoran od svega i odbio sam da idem. Vratio sam se kući u Rogaticu i odlučio da se borim protiv karcinoma isključivo narodnom medicinom", kaže Jagodić.

Lijekovi iz "šumske apoteke"

Jagodić kaže da samo oni koji su išli na hemoterapiju znaju kakvu muku ona predstavlja za organizam. To je i bio jedan od razloga zbog kojih je odlučio da se sam počne liječiti.

"Nije samo što čovjek izgubi kosu, već mu imunitet potpuno oslabi. Vjerujem da je imunitet glavna poluga u borbi protiv karcinoma. On iskoristi slab imunitet da napadne organizam. Poznato je da se u organizmu svakog čovjeka stvaraju ćelije karcinoma, ali jak organizam to prepozna i uništi. Međutim, onog momenta kada organizam oslabi i imunitet padne zbog premora, stresa, ili manjka minerala, vitamina, fizičkih, hemijskih, radioaktivnih ili hormonskih i sličnih oštećenja, tada više ne može da se bori i karcinom to iskoristi. Zbog toga smatram da hemoterapija, koliko god je dobra, toliko je i loša, jer uništi imunitet", kategoričan je Jagodić.

On pojašnjava da je nakon odbijanja hemoterapije i povratka u Rogaticu, počeo čitati knjige o travama i proučavati narodne recepte. Trave je u početku kupovao na pijaci, da bi ih potom sam počeo brati po sarajevsko-romanijskoj regiji, i od njih praviti čajeve, meleme, tinkture za piće i masaže. Trave je kiselio i u alkoholu, petroleju, ulju i slično, i sve to na sebi isprobavao.

Pomoć traže i iz Australije

Rezultat svega je da se tumor više nije vratio, a Jagodić je iznenada probuđeni dar odlučio da iskoristi u liječenju drugih. I nije samo tumor bolest za čiji lijek možete pitati Jagodića, on kaže da poznaje lijekove i za druge tegobe.

Za pomoć mu se obraćaju mnogi, iz svih slojeva društva, bilo da su siromašni ili bogati, stari ili mladi, neobrazovani ili visokoobrazovani, pa čak i doktori. Jagodić o svima njima vodi preciznu evidenciju, od toga ko se sa kojom tegobom javlja, kakvu terapiju je koristio, pa do toga da li se izliječio ili nije.

"Dolaze mi ljudi iz svih dijelova BiH, Srbije, i šire, pa čak i iz Australije. Neke sam uspio da izliječim, ali neke i nisam", kaže Jagodić.

On ističe da razloga za to što neko nije izliječen ima raznih, ali nije želio da ulazi u detalje. Ipak, kaže, svaki izliječeni pacijent za njega predstavlja neizmjernu sreću i satisfakciju. Dodaje da se njegovi pacijenti obično pridržavaju savjeta koje im daje, ali da ima i onih koji to ne čine, zbog čega su im i šanse za izlječenje manje. On kaže da svakom pacijentu, osim terapije, daje i uputstvo za ishranu.

"Kao, na primjer, kod karcinoma. Uvijek kažem pacijentu šta bi trebalo, a šta ne bi trebalo da jede. Moj prvi savjet i uslov je da izbace šećer. Kada bih znao da se toga ne pridržavaju, nikada im ne bih ni dao terapiju. Moraju da izbace iz ishrane sve slatko, uključujući i med, jer je i on šećer. Dnevno mogu da pojedu pola kockice šećera i ništa više. Karcinom se isključivo hrani šećerom, i to je naučno dokazano", ističe Jagodić.

On, takođe, tvrdi da se iz ishrane treba izbaciti soja, jer je to hormonska biljka.

"Soja je u 25 odsto slučajeva krivac za karcinom kod žena, pogotovo ako se uzme u obzir da je danas genetski modifikovana“, tvrdi Jagodić, koji osim čajeva, od trava pravi tinkture, meleme, biljne kapsule, te čuvenu zelenu magmu i slično. Ljekovito bilje bere isključivo na potezu od Jahorine do Goražda, i u tome mu pomažu supruga i dvije kćerke.

Zahtjevan posao

Jagodić ističe da mu mnoge osobe dolaze direktno na kućna vrata u potrazi za nekim savjetom ili lijekom, ali da ima i onih koji ga zovu telefonom ili kontaktiraju putem mejla. Od svojih pacijenata Jagodić obično traži da mu pokažu ili pošalju ljekarske nalaze, ako ih imaju, a potom im propisuje svoje lijekove.

Iako je u svom poslu pronašao, ne samo lijek, već i utjehu, Jagodić kaže da nikome ne bi preporučio da se ovim bavi, jer je riječ o veoma zahtjevnom poslu.

"Mnogo je tu posla. Prvo treba dobro proučiti svaku biljku, pa je onda ubrati i adekvatno osušiti. Poslije toga ide rad sa ljudima, koji zna biti veoma naporan i stresan. Ne kaže se džaba: 'hiljadu ljudi, hiljadu ćudi'. Neka sto puta nekome pozli od nekog lijeka, ta osoba neće zvati apoteku ili svog doktora da ga pita zašto je to tako. Međutim, ako je popio pola čaše tvog čaja, odmah zove i pita: 'da mi nije nešto muka od njega' i slično“, jada se Jagodić.

Dodaje da je travarstvo psihički jako zahtjevan posao. Stoga nije iznenađen što niko ne želi da se time bavi, pa čak ni njegove kćerke, koje mu pomažu u branju bilja, i time se njihova veza sa ovim poslom završava. Za kraju nam je poručio da čovjek mora imati vjere u sebe i malo više se osloniti na darove iz prirode kojom smo okruženi. Priroda je puna lijekova, samo ih trebamo znati prepoznati i koristiti na pravi način.