Ivanu Miljkoviću (38) iz Svilajnca bilo je potrebno čak 24 godine da pronađe brata blizanca, koji je ubrzo po rođenju proglašen mrtvim.

On u razgovoru za "Blic" priča kada je shvatio da ima brata, kako je tekla potraga i gdje ga je na kraju pronašao. Živog!

Ovo bi mogao da bude jedan od 10.000 slučajeva nestalih beba, za koje se sumnja da su sedamdesetih i osamdesetih godina prošlog vijeka otete iz porodilišta širom Srbije.

Početak Ivanove priče dešava se u bolnici u Svilajncu, 7. maja 1979. godine, gdje su rođeni on i njegov jednojajčani brat blizanac Nenad. Kako navodi, bili su zdravi i pravi, sa identičnom kilažom i obimom glave, ali...

- Sve je bilo u redu i ništa nije nagovještavalo da nešto ne ide kako treba. Ipak, istog dana nas dvojica smo bez znanja i pristanka majke, bez uputa i bilo kakve propratne dokumentacije prebačeni na Institut za neonatologiju u Beogradu. Kad je moj otac došao u bolnicu u posjetu, sutradan, rečeno mu je da je jedno dijete preminulo, a da je drugo u kritičnom stanju, zbog vode u plućima. Rečeno mu je da nas upiše u matičnu službu, što je on i učinio, a zatim je došao u Beograd - navodi Ivan.

"Čuvajte ono što vam je ostalo"

Kako dalje priča, u Institutu je tražio da preuzme tijelo svog sina, ali mu to nisu dozvolili. Rečeno mu je da sve ide po proceduri bolnice i da će naknadno dobiti dokumentaciju.

- Rekli su mu: "Čuvajte ono što je ostalo, drugo dijete vam je u kritičnom stanju". Bilo je to klasično preusmjeravanje pažnje - kaže Ivan.

Godine su prolazile, a porodica Miljković nikada nije dobila dokument o smrti blizanca Nenada. Ivan navodi da je njegova majka negdje sumnjala u zvaničnu verziju, ali ništa nije preduzimala sve do 2003. godine.

- Tada se na TV pojavila priča slična našoj i odlučili smo da krenemo u potragu za Nenadom - kaže on i dodaje da je u Svilajncu u bolnici upisano da je umro 7. maja, a u Institutu za neonatologiju i u Opštini Savski venac 8. maja.

Potraga za Nenadom

Prvo su otišli u bolnici u Svilajncu i tražili zdravstvenu dokumentaciju. Po Ivanovim riječima, od dokumenata dobili su samo protokol o porođaju. Zatim su se uputili u matičnu službu, gdje je, kako kaže on, protivzakonito konstatovana činjenica o smrti, ali bez ikakve potvrde o smrti i potrebne prateće dokumentacije.

- Bili smo i u Institutu za neonatologiju u Beogradu i tražili istoriju bolesti, obdukcioni nalaz, potvrdu o smrti, listu umrle djece iz te godine, listu liječene djece. Ništa od toga nisu imali. Išli smo i u opštinu Savski venac i tražili potvrdu o smrti i izvod iz knjige umrlih, a oni su nas uputili na Institut za neonatologiju - dodaje Ivan.

Kako dalje priča, na kraju su otišli u Pogrebni zavod u Ruzveltovoj ulici u Beogradu, ali im je rečeno da Nenad tamo nije sahranjen, kao ni bilo koje drugo dijete tog mjeseca sa Instituta za neonatologiju.

Prodat porodici na Kosovu?

- U Knjizi državljana u Svilajncu njegovo ime je precrtano, a umesto njega upisana "Petrović Zorana Verica", koja je rođena 1978. godine u Jagodini. Ispostaviće se da je njen matični broj upisan u ličnoj karti moga brata - navodi Ivan.

Taj matični broj bio je ključan u potrazi za Ivanovim bratom Nenadom, jer su umjesto brojki "72", koje su oznaka za one koji su rođeni u Šumadiji bile upisane cifre "92" koje se odnose na region Kosovske Mitrovice.

- Ispostavilo se da je moj brat prodat jednoj albanskoj katoličkoj porodici na KiM. Preko svojih veza u MUP-u, a zahvaljujući tom matičnom broju došao sam do njegove adrese, sa koje je odjavljen 12. maja 1999. za vrijeme NATO bombardovanja. Zbog izbjegličkog talasa sa Kosova, sa dokumentima koje je imao, nije mogao da mijenja adresu. Međutim, uspio je u tome, zahvaljujući mom izvodu iz matične knjige rođenih. Na kraju se ispostavilo da živi u Beogradu - kaže Ivan.

"Halo, ovdje tvoj brat blizanac Ivan"

Nakon nepune dvije godine, zahvaljujući privatnoj potrazi i vezama u MUP-u, porodica Miljković uspjela je da pronađe Nenada u glavnom gradu. Prvi kontakt, kaže Ivan, bio je telefonski.

- Psihički sam bio spreman na to. Pozvao sam ga telefonom i odmah sam mu rekao da sam njegov brat blizanac. Bio je u šoku, raspitivao se, a onda mi spustio slušalicu. Onda me opet pozvao. Ubrzo smo se vidjeli - priča on.

Kako sjvedoči, nije bilo teško zaključiti da su braća.

- Isti smo. Ipak, četiri godine nakon susreta uradili smo i privatnu DNK analizu, koja je potvrdila ono što je bilo evidentno - da smo braća. Njegovi "roditelji" o tome kako je došao u njihovu porodicu, nikad nisu željeli da govore - ispričao je Ivan.

O njegovom identitetu ne želi da govori, jer im je, kako kaže, bezbjednost ugrožena.

- Dobijali smo preteće poruke i iz policije i iz tužilaštva - tvrdi Ivan.

Krivične prijave

Na pronalasku brata Nenada, Ivan se međutim nije zaustavio. Kako kaže, podnio je niz krivičnih prijava protiv babica iz Svilajnca, matičara, načelnika opštinske uprave, nadleženih u opštini Savski venac, doktora i pravnice u Institutu za neonatologiju...

- U jednom tužilaštvu nam je rečeno da ne može da dođe do procesuiranja ovog slučaja, jer je zastareo, u jednom sudu u Beogradu su ga odbacili, jer je, kako su obrazložili, predmet neuredan. Ipak, Republičko javno tužilaštvo prosledilo je slučaj Specijalnom tužilaštvu za organizovani kriminal, a sada je predmet na apelaciji - završava on.

(Blic.rs)