Invalidi iz Srpske traže od vlasti ličnu invalidninu, koju jedini u regionu nemaju.

Ovo je prijeko potrebno Draganu i Dragani Krečar, blizancima oboljelim od cerebralne paralize. Iako je praktično nepokretan, procijenjeno je da je Dragan sposobniji od sestre, pa za tuđu njegu i pomoć dobija 83 marke, dok ona dobija 165. Uz male penzije roditelja - premalo za pristojan život.

"Ta invalidnina nam je nasušno potrebna, jer od 83 marke se apsolutno ne može živjeti. Šta bi da smo sami, kako bi.  Sticajem okolnosti ne pijemo nikakve ljekove, ali gdje god idem ja sve moram platiti. Meni je šišanje obično 20 maraka", rekao je Dragan Krečar.

Civilnu invalidninu bi dobijali oni sa invaliditetom većim od 80 odsto, a njih u Srpskoj po računici organizacija invalida ima oko tri hiljade. Sa pola minimalca bi mogli da koliko-toliko bolje žive.

"Trenutno imamo ljude koji žive, i jedina primanja - ako možemo to nazvati da je primanje je tuđa njega i pomoć. Tuđa njega i pomoć je namjensko davanje, da bi neko platio nekome da mu pomogne, međutim mi smo to sveli na to da ljudi bukvalno žive od toga", rekao je Radovan Ristić, predsjednik Gradskog odbora Udruženja invalida Banja Luka.

Invalidnina ne obuhvata primanja boračkih kategorija, jer su oni obuhvaćeni drugim zakonom. Ministar Savanović kaže - želimo svima da pomognemo da vode dostojanstven život, ali moramo prvo sve baciti na papir.

"Moramo sjesti i vidjeti realno koliko je to moguće. Vidjeti koliko je to u ukupnom iznosu sredstava i vidjeti realno da li budžet može da nosi to što oni traže", rekao je Milenko Savanović, ministar rada i boračko-invalidske zaštite RS.

Interresorna radna grupa zadužena za poziciju invalida se do sada sastala samo jednom. Sljedeći sastanak bi trebalo da bude tokom oktobra. Invalidi ne očekuju previše od ovih sastanaka, jer su se, kažu, već previše puta opekli.