Bliskost stavova ruskog patrijarha Kirila i pape Franje o ugroženosti hrišćana na Bliskom Istoku i Africi i papina osuda paljenja pravoslavnih hramova na istoku Ukrajine učinili su sastanak dva vjerska poglavara mogućim. Ukrajina, međutim ostaje kamen spoticanja.
Sve oči hrišćanskog svijeta uperene su na Kubu. Poslije nekoliko neuspjelih pokušaja (1997. i 2012), tamo će se sastati ruski patrijarh Kiril i papa Franja, što je prvi takav susret poslije skoro hiljadu godina. Prema riječima bivšeg srpskog i jugoslovenskog ambasadora u Vatikanu, Kuba je izabrana kao sredokraća puteva oba poglavara. Papa ide u posjetu Meksiku, a patrijarh u posjetu Brazilu, Venecueli i Boliviji.
Za razliku od svojih prethodnika, Jovana Pavla II i Benedikta XIV, papa Franjo je zadobio simpatije u Rusiji iz dva razloga: zbog svojih stavova o potrebi zaštite hrišćana koje progone ekstremni islamisti i zbog osude paljenja pravoslavnih hramova na istoku Ukrajine.
Ukrajina je već vijekovima kamen spoticanja u odnosima dvije vjerske zajednice, zbog agresivne misionarske politike katoličke crkve na tom prostoru.
"Ona nanosi veliku štetu ne samo odnosima Rima i Moskve u crkvenom smislu, nego i u političkom smislu Rusije i Ukrajine", kaže Janković.
Agresivna katolička politika ili prozelitizam prema Rusiji je već vjekovno hroničan, a u posljednje vrijeme je akutan, kaže Janković, tako da su dogmatska pitanja postala manje važna.
"Ugroženost hrišćana na Bliskom istoku i u Africi i pitanja sekularizacije sveta dodirne su tačke dvojice verskih poglavara", smatra Jurij Tabak, vjerski analitičar iz Moskve.
Prema njegovim riječima, za milione vjernika širom svijeta mnogo će značiti ukoliko patrijarh i papa budu iznijeli zajednički stav i pozvali na mir, iako crkve nemaju političke i diplomatske instrumente za sprečavanje tragedije.
Sa druge strane, Tabak je siguran da će njih dvojica pokrenuti pitanje sekularizacije svijeta.
"Naravno da su odnosi između dve crkve komplikovani, ali treba raditi na njihovom poboljšavanju, jer u modernim okolnostima crkve moraju zajedno da rade na jačanju duhovnih osnova. Po mom mišljenju, to će biti osnovna poruka sa sastanka patrijarha i pape", smatra Tabak.
Pape su do sada vodile međuvjerski dijalog samo sa carigradskim (vaseljenskim) patrijarsima. Ovaj sastanak, prema Jankovićevom mišljenju, donijeće velike promjene.
"Vaseljenski patrijarh, sem svoje kanonske prednosti u odnosu na ostale pravoslavne poglavare, nema vernike i njegova je moć ograničena, dok je ruski patrijarh verski poglavar dve trećine pravoslavnih hrišćana. Razlika je ogromna i prirodno je što ruski patrijarh nosi mnogo veću težinu u tim razgovorima", zaključuje on.
Crkveni raskol ili "velika šizma", kako ga zovu u katoličkom svijetu, podijelio je hrišćanski svijet još 1054. godine. Anateme koju su tada jedan na drugog bacili rimski papa i carigradski patrijarh skinute su tek 1965. Od tada traje ekumenski dijalog o pomirenju i ujedinjenju dvije najveće hrišćanske zajednice.
Nezahvalno je procjenjivati da li će susret dvojice vjerskih vođa približiti dva dijela hrišćanskog svijeta, raspolućenog vijekovima, ali sigurno je da će, prema riječima patrijarha Kirila, to biti potvrda hrišćanskih vrijednosti pred licem savremenog svijeta.
