Poljaci se u ovim tropskim danima ponovo grozničavo upuštaju u posebnu akciju da od vrućine spasu svoje najstarije drvo – evropsku tisu staru 1.300 godina u Henrikovu Lubanjskom na jugozapadu Poljske.

Kada je već nadživjelo sve kraljeve i preživjelo napad Kozaka, grijeh bi bio da ga poslije 1.300 godina dokusuri vrućina, kažu mještani mjesta gdje se nalazi tisa.

Henrikovska tisa, kao najstarije drvo u Poljskoj spomenik kulture od 1992. godine, visoka je 12 metara, nekada je imala stablo debelo pet metara, ali dio je uništila oluja krajem 19. vijeka, Kozaci su se nad njom iživljavali 1813. svojim sabljama, bila je svjedok rađanja poljske državnosti, nadživjela je sve poljske kraljeve, ali prijeti da će joj doći glave klimatske promjene i sve češće, veće i duže vrućine u Poljskoj.

„To drvo više nema mogućnosti da po vrućinama od 30 stepeni uzima dovoljnu količinu vode i tako se rashladi. Pomažemo samo u vrijeme najekstremnijih temperatura ili suše. Sada smo mu napravili hladovinu, a pazimo da ima dovoljno vlage da može da se razvija korenje“, rekao je poljskoj televiziji TVN24 Ježi Stolarčik koji brine Henrikovskoj tisi.

Opština je Stolarčika kao stručnjaka pozvala 2013. godine kada su staru tisu počele da ugrožavaju podzemne vode, a sada opština ulaže svake godine oko 11.000 evra da pomogne da Henrikovska tisa preživi i vrućine i proljećno dizanje podzemnih voda i mraz.

Prošlog ljeta žitelji Henrikova Lubjanskog organizovali su dobrotvorno prikupljanje novca za tisu i oko drveta je sada postavljene sistem skela za 10.000 evra da u vrućim danima može da se napravi hladovina, a sada ima i posebne raspršivače da joj rashlade četine.

„Radi se o tome da napravimo specijalnu mikroklimu oko tise. Već nakon nekoliko dana se pokazalo da je naša metoda uspješna. Temperatura oko tise spala je za 10 stepeni Celzijusa, a četinar je ponovo zelen i svijež“, rekao je Stolarčik.

Iako se iza specijalnog prekrivača na skelama Henrikovska tisa gotovo ne vidi, Poljaci su ponosni što im je pošlo za rukom da je vrate u život.

„Starost čini svoje, takođe i suša i sunce. Željela bih da ta tisa još dugo raste. To je za nas pitanje časti da to drvo ne umre“, istakla je medijima jedna Poljakinja iz Henrikova Lubanjskog.

(Beta)