Među italijanskim posljeratnim preduzetnicima koji su sami stvorili svoje carstvo niz je svjetski poznatih imena, među kojima su recimo, Đorđoo Armani i Mikele Ferero.

Ali, jedan od najpoznatijih u Italiji je 81-godišnji Leonardo Del Vekio, nekad siromašno siroče, danas druga najbogatija osoba u Italiji i vlasnik najvećeg globalnog proizvođača naočara, kompanije "Luxottica".

Prije nekoliko dana Del Vekio je konačno, nakon udvaranja koje je trajalo godinama, pristao na spajanje s francuskim proizvođačem sočiva Esilorom, čime će nastati kompanija s tržišnom kapitalizacijom od najmanje 46 milijardi evra, a Del Vekio će biti najveći dioničar s učešćem od 38 odsto, piše "Jutarnji list".

No, Del Vekio još uvijek ne želi da prepusti upravljanje drugima, pa će ostati na čelu uprave i nove kompanije nakon spajanja, najmanje još tri godine. Upravo ovakvim tvrdoglavim držanjem uzda Del Vekio podiže obrve u poslovnoj zajednici, a svoje izvršne direktore gubi zabrinjavajućom brzinom. Luxotica je, naime, u razdoblju odsamo 17 mjeseci uspjela da izgubi tri izvršna direktora, a navodno još i celu četu drugih menadžera.

Leonardo Del Vekio, čija se imovina procjenjuje na oko 20 milijardi evra, rođen je 1935. godine u siromašnoj milanskoj porodici, a nakon što je ostao bez oca još kao beba, za vrijeme Drugog svjetskog rata je poslat u jedno milansko sirotište kod časnih sestara jer njegova majka nije mogla da prehrani porodicu. Kao tinejdžer Del Vekio je prve naučničke poslove radio u bravariji i proizvodnji boja, ali istovremeno ide u umjetničku školu gdje je završio graviranje.

Sticajem okolnosti mladi Del Vekio je na kraju našao dobru nišu: iskoristio je svoje vještine obrade metala radeći dijelove za naočare. Godine 1961. osnovao je Luxotticu u gradiću Agordo, planinskom mjestu u podnožju Dolomita. Iako je Luxottica prodavala naočare i pod sopstvenim brendom, veliki dio poslovanja Del Vekiovog proizvodnog pogona otpadao je na poslove po narudžbi.

Kasnih 80-ih Del Vekio pokreće razdoblje širenja, a 1988. kompanija sklapa prvi ugovor s Armanijem.Danas Luxottica izrađuje naočare i za druge velike modne brendove, među kojima su i Prada i Šanel.

Godine 1990. Del Vekio odlučuje da uvrsti dionice kompanije na berzu, i to onu u Njujorku. Pritom je zanimljivo da Del Vekio uopšte ne govori engleski.

Dionice Luxottice na berzu u Milanu uvršćene su tek 2000. godine, nakon čega kreće hrabro preuzimanje najpoznatijih brendova u njihovom portfelju: Rej-Ban i Oukli, trgovačke lance Sunglass Hut, Lenscrafters i Pearle Vision, oftalmološki američki lanac EyeMed VIsion Care, što je Luxotticu učinilo svjetskim liderom u proizvodnji i maloprodaji naočara.

Godine 2004., uoči svog 70. rođendana, Del Vekio se odlučuje na odlazak u penziju, barem što se tiče svakodnevnog upravljanja kompanijom, pa je imenovao menadžera Andrea Gueru na mjesto glavnog izvršnog direktora, prvog autsajdera na čelu kompanije. Tada obznanjuje kako ga niko iz porodice, pa tako ni jedno od njegovo šestoro dece, neće nasljediti.

Del Vekiov sin Klaudio je, pritom, i sam uspješan preduzetnik, vlasnik američkog odjevnog brenda Brooks Brothers, koji je kupio nakon što je godinama radio za oca, uglavnom kao direktor inostranog poslovanja.

Međutim, 2014. tada 79-godišnji Del Vekio opet odlučuje da preuzme svakodnevno upravljanje kompanijom, i najavljuje talas akvizicija i obećava da će udvostručiti prihode. Ipak, čini se da članovi najviše uprave nisu baš bili zadovoljni Del Vekiovim povratkom, pa je kompaniju nakon deset godina napustio prvo Guera, a zatim i dva njegova nasljednika. Izvor nedeljnika "The Economist" tvrdi da je otišlo čak 90 odsto top menadžmenta.

Zanimljiv je Del Vekiov privatni život koji se paralelno događa u pozadini. Prva žena, s kojom je imao troje djece, pomogla mu je da postavi na noge prvu fabriku. Drugu ženu,Nkcoletu Campill, s kojom je imao jedno dete, oženio je 1997, razveo 2000, i opet oženio 2010. godine. U međuvremenu, između dva braka sa Campilovom, u vanbračnoj vezi je imao još dvoje djece, očigledno negdje oko odlaska u penziju u 2004. godini.

Ali, nakon što se drugi put oženio Campillovom, promijenio je testament. Konkretno, njegovo šestoro djece je trebalo da u jednakim dijelovima podjele Delfin, holding kompaniju preko koje Del Vekio drži svoj 66,5-postotni udio u Luxottici. No, gospođa Campilo nasljediće 25 odsto, a djeca su dobila svako po 12,5 posto.

U 2015. godini Del Vekio je izbacio i sina Klaudija iz nadzornog odbora.

“Uvjeravam vas da kroz ove promjene nije bilo niti će ikad biti bilo kakvog uticaja moje porodice, brojne i složene, koju upravo zbog toga volim, intenzivno i jednako”, poručio je Del Vekio u jednom od pisama zaposlenima 2014. godine.

Istovremeno bankovni analitičari nisu previše skrivali šta misle o 80-godišnjaku na čelu džinovske kompanije.

“Iako imamo veliko poštovanje prema vizionarskom osnivaču, strahujemo da se osamdesetogodišnji Leonardo Del Vekio možda ne bi mogao smatrati najboljim kandidatom za upravljanje kompanijom s devet milijardi evra prihoda – posebno dok se kompanija suočava sa suboptimalnim rastom na tržištima u nastajanju i izazovima koje donosi e-trgovina”, stoji u jednoj analizi "Sitigrupe" od prije godinu dana.

Ipak, iako Del Vekio ne želi da ode s čela kompanije, njegov pristanak na spajanje s Esilorom pokazuje da osnivač "Luxottice" ipak zna da donese dobru odluku za budućnost kompanije. Poznavaoci dugo vremena očekuju ovo spajanje, kojim će se pod jednim krovom objediniti lider u proizvodnji okvira i sočiva. Osim toga, samo tržište vjerovatno čeka intenzivan rast na globalnom nivou, posebno kako srednji sloj u Aziji bude okretao ovom novom potrošačkom segmentu.