Šest roštiljnica i ispred svake redovi. Na porciju se čekalo i pola sata ali to Banjalučanima nije smetalo jer su, kako rekoše, jedva dočekali prvi ''Ćevap fest''.

Najpopularnija hrana sa roštilja se ne propušta, još po promotivnim cijenama od dvije za malu, do četiri marke za veliku porciju. Uz kulturno umjetnički program, manifestacija nije mogla da omane. Svi su zadovoljni i ukusom i cijenama.

Roštiljdžije nisu imale puno vremena za priču. Valjalo je poslužiti silne mušterije pa se od ćevapa i lepinja ploča za roštilj nije ni vidjela. Spremili su i salate - neizostavni luk, paradajz i kupus, pa ko šta voli.

Sudeći po gužvi, ima u tome nešto istine. Barem kada je roštilj u pitanju.

Svaki ćevabdžija ima svoj način pripreme ćevapa. Tajna dobrog ćevapa je kvalitetno meso, ali i način izrade.

Tajna se, doduše, nikad ne otkriva ali oni koji prave ćevape kažu da je pšrvi preduslov kvalitetno meso, i to iz domaćeg uzgoja. Ostalo kriju kao zmija noge. Zato organizatori ne kriju da su prezadovoljni prvim ''Ćevap festom''. Toliko da razmišljaju o drugom.

“Već sada ima ideja da u ljetnim mjesecima organizujemo novi ćevap fest koji bi trajao možda i tri dana i obogatio ponudu, ovog puta nema šiš ćevapa”, rekao je Nebojša Kuštrinović, promoter "Ćevap festa".

Osim dobre hrane bilo je i dobre zabave. Uz ćevape se uživalo uz kulturno umjetnički program i stendap komedije.