Stanislav Klincov iz banjalučkog naselja Lauš poranio je u crkvu Svete Trojice i ponio kako običaji nalažu, koljivo, svijeće, slavsku pogaču. Đurđevdan je njegova krsna slava, a iako živi sam, to, kaže, nije razlog da prekida tradiciju.

"Ja ovako samo odradim u crkvi i onda idem kod brata najstarijeg proslavljam slavu sa njim", rekao je Stanislav Klincov.

"Ja sam jako srećna. Idem na slavu mojoj braći, ali sam prvo došla u crkvu da zapalim svijeće mojim roditeljima zato što je to i njihova slava", rekla je profesor istorije u penziji Zorka Borenović.

U crkvama brojni vjernici, a mnoga krštenja su zakazana, pričaju sveštenici, baš na Đurđevdan. I na ulicama Banjaluke mnogo naroda, baš ko' za praznik, a čim je svijet na ulici eto prilike i da se zaradi.

Mira od jutros plete vjenčiće, na prodaju se ne žali. Vijenčiće od poljskog cvijeća valja, priča, imati kod sebe na svetog Đorđa, zbog dobrog zdravlja i “berićeta”.

Dok se jedni odmaraju, oni koji rade, žure da obaveze privedu kraju kako bi stigli na slavu.

Uvjerili smo se da i danas važi ona izreka - pola Banjaluke slavi, a druga polovina ide u goste. I ATV ekipa bi ugošćena kod porodice Milojević. Domaćin Nikola voli da kaže kako je u 100 sela - 100 običaja. Najbitnije je da se ne zanemari suština i značaj krsne slave.

"Da se ne zaboravi zašto smo tu, da smo tu zbog pravoslavlja, zbog čuvanja običaja, zbog sjećanja na našeg svetitelje koje smo uzeli za zaštitnike naše - ne mi nego naši stari. Da ih pominjemo i da ne zaboravimo ko smo", objasnio je Nikola Milojević.

Đurđevdan je i slava Roma. Simboliše obnovu života i prirode, a Romima je bio prekretnica, dan kada su kretalo na putovanja. Mališani iz Udruženja za obrazovanje Roma “Otaharin” u Bijeljini takođe se raduju svom prazniku, a obilježavaju ga tucanjem jajima i bacanjem vjenčića od vrbovog pruća u rijeku.

Tako ispraćaju zimu i dočekuju proljeće. Po starim vjerovanjima, ako je na Đurđevdan vedro biće plodna godina, a ako pada kiša ljeto će biti sušno.