Dok je čekao žrijeb za Vimbldon, Rafael Nadal nije mogao ni da pomisli da bi neki Dastin Braun mogao da ga izbaci sa najslavnijeg teniskog turnira na svijetu.

Potpuno logično, jer dok je Rafa čekao koga će mu sve žrijeb smjestiti na put ka finalu iz snova, Dastin Braun je još igrao kvalifikacije. Za Vimbldon. A onda je na tom istom Vimbldonu eliminisao Nadala i zakazao meč trećeg kola sa  Viktorom Troickim.

Četvrtak veče u prvoj od dvije takmičarske sedmice Vimbldona, obično nije neko spektakularno veče. Momak sa dredovima, tetovažama, polu-Nijemac, a polovinom svog postojanja sa Jamajke, učinio je od te večeri čudo, izbacio je dvostrukog šampiona, pobjedivši Nadala sa 7:5, 3:6, 6:4, 6:4.

"Ovo je vjerovatno najljepši dan u mom životu", rekao je pojavivši se posleij meča u crnoj majici na kojoj je bio znak Supermena i to urađen bojama njemačke zastave.

Braun je rođen prije 30 godina, u toku je njegova 13. sezona kao teniskog profesionalca, ali - do skora je uglavnom ugrao manje turnire, fjučerse i čelendžere. Zapravo, tek od 2010. on je uspio da se probije među 100 najboljih, a najveći uspjeh bilo mu je 78. mjesto na ATP listi, minulog juna. Sada je 102.

Momak koji je od 2004. do 2007. na turnire putovao starinskim Folksvagenovim kamperom, koji su mu poklonili roditelji, u "bijeli sport" zakoračio je daleko od rodne Njemačke. Majka Inge mu je odande, u Celeu ga je i rodila, 1984. u tadašnjoj Zapadnoj Nemačkoj, ali se porodica 1996. preselila na Jamajku, odakle je njegov otac. A oca neobično voli i poštuje. Toliko da je i istetovirao njegov lik od struka do grudnog koša.

"Imam ja i tatin portret u spavaćoj sobi. Ne viđam ga tako često, nažalost. Najčešće tek kada se završi sezona. A kako je dug put iza mene i moje porodice, ovakva tetovaža je bila moja dugogodišnja želja i nedavno sam, 2014, uspio da je i ostvarim uz pomoć sjajnog umjetnika u Kelnu, kaže Dastin.

Braun nije prvi put u životu pobjedio Nadala. Zapravo, 2014. je uspio da Rafu savlada kada je Španac bio prvi na svjetskoj rang listi. Tada ga je, u Haleu, takođe na travnatnoj podlozi, pobjedio sa 6:4, 6:1. Ipak, malo ko je tada mislio da bi sličan podvig mogao da se ponovi na nekom grend slemu. A dogodilo se.

Momak koji tečno govori tri jezika, a neobičnim stilom - snažnim servisom, napadačkim instiktima i atletskom nadarenošću, podsjeća na na Gaela Monifsa, ističe da se ne razlikuje na neki neobičan način od drugih. Prosto je - jedinstven, kao što i jeste svaka ličnost.

"Očigledno je da me je moje životno iskustvo i napravilo ovakvim, teniserom, ali i čovjekom. Sve to je i vodilo do jednog ovakvog dana, koji je očigledno fantastičan dan. Teško mi je sada malo kada me ljudi pitaju da im govorim o sebi, jer je za mene - sve ovo normalno. Mogao bih ja da sedim naspram svih tih novinara i pitam ih 'I, zašto ste svi vi različiti?'. Teško je to pitanje. Prosto sam ovakav kakav sam. Ne pokušavam da budem nešto posebno, na neki poseban način. Ovo sam ja, uvek sam ovo i bio ja. Naravno, kada igrate ovaj sport, morate da se prilagodite nekim detaljima kako biste taj sport mogli da igrate. Ali, ne pokušavam da previše mijenjam sebe dok to činim", priznaje Braun.

A sada, u subotu, sledi novi izazov. Meč sa Troickim, koji je i sam imao istinsko putešestvije, kako životno, tako i tenisko.

"Meni je bilo potrebno vrijeme da bih naučio kako mogu da dobijem ovakve mečeve, ali isto tako - mogu ja da odigran i šokantno. Pretpostavljam da mi je najvažnije da prihvatim da moji nastupi mogu da zahvate i takvu širinu različitosti, ali i da budem spreman da sve što je potrebno dam od sebe na terenu. Na kraju krajeva... Ili ću pobijediti, ili ću izgubiti", zaključio je Dastin Braun.