Na Konkurs za nagradu „Zlatna sova“ stiglo je 50 rukopisa, od kojih je 47 ispunilo uslove Konkursa.

Žiri u sastavu: prof. dr Sanja Macura (predsjednik), prof. dr Duško Pevulja (član) i književnik Mirko Vuković (član) ih je pročitao, te u skladu s „Pravilnikom“ i ranije postignutim dogovorom o načinu rada i donio odluku.

Treću nagradu na ovogodišnjem konkursu Zlatna sova, žiri dodjeljuje rukopisu pod nazivom „Kiša i mleko“ autora Radisava Milića iz Smedereva.

"Obimom neveliki rukopis „Kiša i mleko“ luta ruskim prostranstvima spajajući mirise rodne kuće i one u kojoj se mre, mlijeka s djetinjeg dlana i ruke koja može da ubije, obrisa ljubavi i mržnje slivenih u sjenku koja se nadvija nad svime što nas okružuje a kroz koju prodiru zrake pamćenja snažnijeg od zaborava, obasjane evokacijama satkanim od niti čistote djetinjstva i siline odrastanja. Sadašnjost ispunjena glasovima iz prošlosti, u vremenu koje je stalo i više ne teče, miriše na kišu koja spira sjećanje i nosi ga u rijeku ponornicu što varljivo zametne svoj trag tek da bi se pojavila tamo gdje je najmanje očekujemo", saopštio je žiri o ovom radu.

Drugu nagrada otišla rukopisu pod nazivom „Rukavica“, autorke Slavice Erdeljanović Curk iz Niša.

"U stilski gipkom i elegantnom, tečnom i pitkom štivu, autorka romana „Rukavica“ uspijeva da ispriča kompleksnu priču o nikad do kraja dokučenim muško-ženskim odnosima i sapatničkom sarazumijevanju dvije žene koje je na razmeđi prošloga i ovog vijeka spojila jedna rukavica. Ono što je na početku rukopisa izgledalo kao smrznuta životinjica u vlažnom busenu trave (jedna ukraj staze izgubljena rukavica), tražilo je, i uspjelo da pronađe, ruku koja će je učiniti živom i po čijem obliku je oblikovana. U međuvremenu, na tom njenom povratničkom putu, dvije srednjovječne, emotivno fragilne i, u krajnjem, neispunjene žene, jedna drugoj, u svojoj ženskoj empatiji, bivaju ruka i rukavica – naizmjenično mijenjajući uloge. U bezmalo filmičnoj priči s daškom lijepog manirizma i panonoskog aristokratskog resentimenta, dvije se junakinje suočavaju sa svojim prošlostima i stepenom ostvarenosti životnih potencijala – oči u oči sa srećom i nepopravljivom iluzijom o sreći", pojašnjava žiri.

Prvu nagradu je osvojio rukopisu pod nazivom „Vojnik ničije vojske“, autora Ilije Gajice iz Beograda.

"Rukopis „Vojnik ničije vojske“, pisan britkim stilom, rečenicama iznutra bremenitim značenjima, raskrilio je pred nama protekle četiri i po decenije, zaronivši u njih na Markovdan 1974. godine, plivajući kroz njih lako koliko god one bile teške, i sažeo ih u okrilje u književnosti rijetke naracije u drugom licu, koja rukopisu daje ton ispovjednosti i bliskosti. Ljubav između dva brata, na kojoj je sazdan siže ovoga rukopisa, polazište je i ishodište srpskog (zlo)vremena s kraja prethodnog i početka ovoga vijeka, tako ispunjenog nevoljama da ga je možda najlakše bilo prespavati. Ko sam ja, ko si ti, gdje smo, u kojoj zemlji smo usnili, a u kojoj se budimo, možemo li uopšte u vihoru istorije da utičemo na svoje živote, pitanja su koja obavijaju ovaj zanimljivi rukopis, ostavljajući čitaocu da se sam probija kroz šumu mogućih odgovora, među kojima ipak dominira onaj na kojem piše da svakoj „bajci treba srećan kraj“. A u ovom rukopisu, u kojem je san bez snova osnovna metafora, i sreća i kraj ostaju daleki", rekao je žiri.

Dodjela Zlatne sove biće upriličena u septembru povodom 25. godina postojanja i rada Zavoda za udžbenike i nastavna sredstva, a prva zvanična promocija biće upriličena u okviru Sajma knjige u Banjaluci.

Prva nagrada obuhvata objavljivanje djela u tiražu od 500 primjeraka, te novčanu nagradu od 5.000 maraka, kao i 100 primjeraka odštampanog romana.

Druga nagrada obuhvata objavljivanje romana u tiražu od 500 primjeraka, te autorski honorar u iznosu od 1.000,00 KM, kao i 100 primjeraka romana.

Treća nagrada obuhvata objavljivanje romana u tiražu od 500 primjeraka, te autorski honorar u iznosu od 500,00 KM, kao i 100 primjeraka romana.

(ATV)