Od početka godine nisu intervenisali, ali Centar za socijalni rad prošle godine posredovao je u četiri slučaja vršnjačkog nasilja. Zato dobojske škole imaju pune ruke posla.

Manja ocjena za vladanje i premještanje u druga odjeljenja ili škole, način je borbe, ali tinejdžeri ne odustaju. Nasilje se, kažu, često događa i van klupa.

„I ako škola u nekim momentima kazni učenike roditelji se žale kažu da to nije nadležnost škole. Onda oni se pojavljuju kod škole sačekuju vršnjake ucjenjuju za novac, tuku i slično“, pojašnjava Vedran Gligorić, direktor OŠ Dositej Obradović, Doboj.

Žrtve se za pomoć često obraćaju školskom pedagogu. Čine što mogu, ali priznaju da bilježe tendenciju rasta nasilja.

„A ono što generalno mogu da kažem za Doboj da je jedan od brendova njegov vršnjačko nasilje koje se kao čovjeku koji radi dugo u prosveti, otima kontroli ne samo školi nego i drugom institucijama“, rekao je Zoran Gojković, pedagog Gimnazije „Jovan Dučić“ Doboj.

U potrazi za rješenjem sjeli su za isti sto. Uvezanost institucija bi, kažu, morala biti bolja. Razmjena informacija je saglasni su, najslabija karika.

„Da vidimo kako se dalje kakav je dakle u slučaju postupanja prema izvršiocima i žrtvi nasilja kako se odvija proces u nastavku djetetove integracije“, kaže Olivera Nedić, direkotrica Centra za socijalni rad Doboj.

„Mora se ići do porodice porodica je osnov svega roditelji su ti koji na neki način usmjeravaju svoje dijete“, poruka je Zlatoljuba Mišića, zamjenik ombudsmana za djecu RS.

Ipak, često, kažu, nailaze na otpor roditelja. Ni sve škole nisu za saradnju. Priznaju da ima i o onih koji zataškavaju nasilje, što otežava borbu, ali i evidenciju slučajeva.