Od saobraćajnog čvorišta i trgovačkog centra Doboj je postao grad u koji se dolazi zbog kupovine polovne robe. Kupci stižu iz susjednih gradova, ali i iz Hrvatske. Bilo da im je plata nekoliko hiljada, ili su nezaposleni, radije će u polovnjak, nego na pijacu ili butik.

Trgovci za to imaju jednostavno objašnjenje.

"Ja prva imam iz Sarajava mušteriju i Zenice kojima prodajem na vreću kome ide, sad smo spali mi kao Doboj na polovnu robu, a nekad smo bili tržni centar. Zato što je kvalitet pod jedan, pod dva cijene", kaže Amela Huskić, vlasnica trgovine polovne robe.

Slično misle i kupci. Svega dvadeset odsto Dobojlija radi pa se kupuje polovna i odjeća i bijela tehnika.

Trgovine koje nude robu iz druge ruke datiraju od 2002. godine, a ekspanziju su doživjele nakon poplave. Danas ih je trideset pet, što čudi i zanatlije.

„Često puta se i mi pitamo da li to sve prolazi kroz legalne tokove oporezivanja kod uvoza i kojim to tokovima dolazi. Ne možemo da utičemo i kontrolišemo, ali očgledno da neki razlog postoji da je sve veći broj", rekao je Radomir Božičković, predsjednik Zanatsko-preduzetničke komore Doboj.

Ima li rada na crno trgovci ne komentarišu, ali Amela s početka priče, priznaje da ih je previše. Posao kaže u posljednje vrijeme ipak i ne cvjeta, a dva prethodna mjeseca bila su nikad lošija.

Ipak, u proteklih deceniju i po na stavljanje ključa u bravu odlučilo se tek šest trgovaca polovnom robom.