Žene sve češće zadržavaju djevojačko prezime nakon udaje , a u mnogim zemljama supruge ne uzimaju mužljevljevo prezime čak i ako to žele, jer im zakon ne dozvoljava takvu soluciju.

U kanadskom Kvebeku žene od 1981. moraju da zadrže djevojačko prezime.

Od 1983. godine u Grčkoj važi zakon koji od žena zahtjeva da zadrže prezime. Taj zakon donesen je tokom velikih feminističkih demonstracija.

U Francuskoj tradicija zadržavanja prezimena traje još od 1789. godine.

Te godine donesen je zakon koji Francuzima zabranjuje korištenje bilo kojeg drugog prezimena osim onog koje im je pripalo rođenjem.

Žene u Francuskoj ne mogu da legalno zamjene djevojačko prezime nakon udaje, ali oba supružnika smiju, uz svoje prezime, da dodaju i prezime svog partnera.

Slična situacija jeste i u Italiji od 1975. godine.

U Belgiji je zakon vrlo strog i prezime se nikada ne smije mijenjati, dok je u Holandiji ženama dopušteno da uzmu prezime muža, ali ali samo u određenim situacijama.

U Koreji i Maleziji ne postoji zakon koji zabranjuje uzimanje prezimena, ali se u tim zemljama zadržavanje svog prezimena smatra tradicijom.

S druge strane, u Japanu je promjena prezimena obavezna. Od parova se zahtjeva promjena nakon što stupe u brak, pa čak 96 posto Japanki uzima prezime muža, dok zanemarljiv procenat muškaraca uzima ženino prezime.

I u SAD sve više žena zadržava prezime. Tako danas 30 odsto Amerikanki zadržava svoje prezime - pokazuju ankete.