Dobar kosač mora biti jak u leđima i imati dobar zamah – tako je, nekad, moralo da bude kad se krene u kosidbu. Da imaju jaka i leđa i još jači zamah pokazalo je nekoliko kosača u Rogoljima nadomak Gradiške, na tradicionalnoj, sedmoj po redu, kosidbi i vršidbi žita. Dah prošlog vremena odisao je na svakom otkosu.

"Prvo se želo ručno, pa se kosilo, a sad imaju nove mašine, kombajni. Srpom se želo ranije, koliko je vremena oduzimalo prije, doduše, pomagali smo ledni drugima pa je to išlo, nije se puno sijalo. Po 20-30 radnika dođe kod mene, kod drugog i to je išlo", prisjeća se Mićo Dojčinović.

Išlo je nekako, kaže Mara Vasiljević. I to teže. Doduše, rad na njivi nekad je imao svoju draž. Danas je nema iako su mašine olakšale posao.

"Kako je bilo nekada, sve se ručno radilo, a sad sve mašine rade, ljepota jedna", kaže Mara Vasiljević iz Rogolja.

Ovo je tradicija kojom treba da se ponosimo, kažu posjetioci. A imali su i šta da vide u Rogoljima – od domaće kuhinje i pripreme jela na način kako se to nekada radilo, starih zanata, rukotvorina, prikaza radova na poljima i livadama.

Domaćin je, i ove godine, Savo Vasiljević. Ponosan je što na njegovo imanje dolazi sve više posjetilaca.

"Ideja se rodila da naša omladina vidi kako se radilo, kako je to bilo, a sad u sadašnja krizna vremena, teško je živjeti i raditi. Sva omladina koja vidi kako se nekad živjelo i radilo sigurno će sutra biti zadovoljniji svojim životom", smatra Savo Vasiljević, domaćin žetve.

Na današnjoj manifestaciji nije bilo nezadovoljnih. Draž nekadašnje kosidbe u Rogoljima se godinama čuva, barem kad je u pitanju okupljanje i druženje ljudi.