Broj mrežastih žirafa je posljednjih decenija opao za čak 80 odsto, ali naučnici ne gube nadu da će uspjeti da sačuvaju dugovrate životinje.

Tokom posljednjih 15 godina, broj afričkih biljojeda je pao sa procijenjenih 140.000 na 97.000, što naučnici nazivaju tihim istrebljenjem.

Glavnim krivcima se smatraju gubitak staništa, fragmentacija i krivolov. Međutim, činjenica je da nije bilo ozbiljnijih napora da se očuva populacija ovih životinja, pa je teško reći šta se zaista dešava.

Cijelu situaciju pogoršava činjenica da naučnici veoma malo znaju o ponašanju žirafa: kako žive, šta im je potrebno da prežive, gdje se kreću, pa čak i zašto su im vratovi toliko dugi.

Prema saznanjima iz Međunarodne unije za očuvanje prirode, sve žirafe pripadaju jednog vrsti, koja se dijeli na devet podvrsta. Međutim, studija objavljena 2016. godine opovrgava ovu tvrdnju sugerišući da možda postoje četiri vrste, od kojih svaka živi u različitim dijelovima Afrike.

Ako je to zaista tačno, onda se ispostavlja da je sjevernih i mrežastih (ili somalijskih) žirafa na Zemlji ostalo manje od 10.000.

Mrežaste žirafe žive uglavnom u sjevernoj Keniji, a preostala populacija ovih žirafa živi u južnim krajevima Etiopije i Somalije. Broj mrežastih žirafa je opao za 80 odsto u posljednjim decenijama, uglavnom zbog gubitka staništa i krivolova.

Dejvid O'Konor, ekolog iz neprofitne organizacije San Diego Zoo Globa, Džulijan Fenesei, izvršni direktor Fondacije za očuvanje žirafa u Namibiji, grupa zajednica za očuvanje žirafa u sjevernoj Keniji Northern Rangelands i neprofitna organizacija The Nature Conservancy rade na tome da razriješe misteriju koja se krije iza rapidnog opadanja populacije žirafa.

U prvoj nedjelji juna, naučnici su riješili da će pratiti 11 žirafa iz zajednice za očuvanje divljine Loisaba i Leparua, stavljajući im male, solarne tragače na rog na vrhu glave.

Ovaj proces nije bio lak. Tokom rada na terenu, veterinar Metju Mutinda je morao da žirafe pogodi strelicom u rame ili stražnje dijelove iz automobila ili helikoptera. Kad lijek počne da djeluje, četvorica muškaraca su brzo trčali i obavilijali noge žirafe kanapom, polako i bezbjedno je oborili na zemlju. Nakon deset minuta, eksperti bi prikačili tragače i oslobodili životinje.

Ovi GPS tragači će obezbjediti kritičan uvid u staništa koje preferiraju mrežaste žirafe, njihov dom i još više, a znajući u kojim područjima se kreću u različito doba godine, kao i kako se kreću u prostoru, moći će da im pomognu da prežive.

Ukoliko ovaj proces uspije, ovaj način praćenja žirafa može da pomogne zajednicama i udruženjima da zaštite ove životinje u Africi.

(Nacionalna geografija)