Cijenu nafte ne diktiraju samo ponuda i potražnja već i politika, a čim su cijene nafte počele ozbiljnije da padaju, pojavila se teorija po kojoj SAD time kažnjavaju Rusiju.
Krajem juna prošle godine cijena nafte dostigla je maksimum od 122 dolara po barelu, dok je danas, sa cijenom barela manjom od 50 dolara, na višegodišnjem minimumu. Sirova nafta je berzanska roba i ukoliko se ponuda povećava, a kupaca nema - cijene su niže. Svijetu prijeti globalna recesija, ljudi su sve siromašniji, manje troše, pa se manje i proizvodi, ipak, stručnjaci smatraju da potrošnja nafte, iako smanjena, nije toliko značajno opala da bi se stvorio haos na globalnom tržištu.
Zašto onda cijena nafte konstantno pada?
"Berza je čudna stvar i reaguje na ponudu i potražnju, ali i na geopolitičke rizike. Zato možemo da pretpostavimo da najveći uticaj na cijenu nafte imaju drugačiji politički odnosi u svijetu, prije svega sukob SAD i Rusije", kaže Ljubinko Savić, stručnjak za energetiku Privredne komore Srbije.
Ruski budžet za ovu i sledeću godinu pravljen je prema procjenama da će cijena nafte biti 96 dolara po barelu. Kako je Rusija najveći proizvođač, niska cijena nafte znači i manje prihode u ruskom budžetu, što kao posledicu ima i manje mogućnosti Rusije da utiče na događaje u Ukrajini. Stručnjaci se slažu da su niske cijene nafte za Rusiju znatno bolnije nego sankcije Zapada.
Prema drugoj verziji, cijenu smanjuje Saudijska Arabija kako bi onemogućila SAD da naftom iz škriljaca osvoje tržište, jer niske cijene nafte obesmišljavaju skupe američke metode eksploatacije crnog zlata.
"Da bi eksploatacija nafte iz škriljaca imala smisla, barel nafte mora da košta bar 80 dolara. Ukoliko cijena pada, američki pokušaj da smanji energetsku nezavisnost od Saudijske Arabije i Rusije postaje finansijski neisplativ", objašnjavaju ekonomisti.
Ovoliki pad cijene energenata najviše ide na ruku Kini, koja je najveći svjetski proizvođač roba široke potrošnje i kojoj na ovaj način opada cijena proizvodnje. Upravo je zbog toga pad cijena na naftnom tržištu obradovao i Južnu Koreju, Singapur i Južnu Afriku.
"U svakom slučaju, najviše trpe proizvođači, dok najbolje prolaze zemlje koje nemaju sopstvenu proizvodnju, nego zavise od uvoza. Pad cijena nafte najteže je pogodio Rusiju, Venecuelu i bliskoistočne zemlje, jer njihovi budžeti umnogome zavise od nafte, a simptomatično je da su baš te zemlje najveći trn u oku SAD", kaže Savić.
Dramatičan pad cijena nafte ozbiljno je pogodio jednu od najvećih izvoznica crnog zlata - Venecuelu, čija privreda zavisi od naftnih prihoda koji donose 96 odsto njenog deviznog priliva. Takođe, budžetu Venecuele potrebna je skoro četiri puta veća cijena barela od trenutne.
Direktori OPEC-a (Organizacija zemalja izvoznica nafte) odbili su da smanje proizvodnju u cilju podrške rastu cijene sirove nafte, pa se očekuje da će niska cijena da se zadrži bar još neko vrijeme.
"Teško je predviđati, ali pretpostavlja se da će cijena nafte početi polako da raste, ali mnogo sporijim tempom nego što je padala", kaže Savić.
OPEC
Organizacija zemalja izvoznica nafte (eng. Organization of the Petroleum Exporting Countries - OPEC) jeste međunarodna organizacija koju čine Alžir, Angola, Ekvador, Irak, Iran, Kuvajt, Libija, Nigerija, Katar, Saudijska Arabija, Ujedinjeni Arapski Emirati i Venecuela.
