Jun i jul ove godine, za neke stanovnike Zemlje, bili su najtopliji u posljednjih stotinak godina. U pojedinim dijelovima tako to ne izgleda, ali svi se nadamo da će ljeto da opravda svoju reputaciju uskoro... Može li se na osnovu novih podataka govoriti o najavi drastičnog zagrijavanja? Među stručnjacima se mogu čuti različita mišljenja.
Najnovija statistika Saveza američkih meteoroloških službi (NOAA) - za čitavu planetu, pokazuju kako još nikada od početka zvaničnih mjerenja (od 1880.) ova dva meseca juni i juli, nisu bili toliko topli kao ove godine. Oba mjeseca su bila toplija za 0,74 odnosno, 0,72 stepena od prosjeka izračunatog za 20. vek. Prema ovim podacima bi se moglo zaključiti kako proživljavamo trend stalnog otopljavanja. Ali ako se uporede čitave godine, u tom slučaju su 2013, 2010, i 1998. bile najtoplije godine u prethodnom vijeku, piše Dojče vele.
Topla i hladna razdoblja se smjenjuju
Ali iz svega ovog ne može se zaključiti da li se čovječanstvo zaista nalazi pred razdobljem globalnog zagrijavanja ili zahlađenja. Prema podacima NOAA, jasno se mogu pratiti dugotrajna razdoblja viših i nižih temperatura: između 1880. i 1911. zabilježeno je globalno zahlađenje i to za pola stepena Celzijusovih. Nakon toga je uslijedila faza zagrijavanja, koja je trajala do 1942, iza koje opet slijedi faza zahlađenja do sredine 50-tih godina prošlog vijeka.
Otada pa sve do kraja 20. vijeka je primjetno zagrijavanje, koje se, međutim, od 1998. usporava. Tokom posljednje decenije je temperatura, bez obzira na drugačiju percepciju, stabilna. Uprkos nekim oscilacijama kao što je slučaj sa posljednja dva mjeseca. Stoga i ne čudi što zagovornici i kritičari, teze o globalnom zagrijavanju na različite načine interpretiraju podatke, koje objavljuje NOAA.
Spor oko globalnog zagrijavanja
Oni koji porast emisije štetnih gasova, prije svega ugljen-dioksida, okrivljuju za globalno zagrijavanje vide direktnu povezanost između porasta temperature i razvoja industrije i potrošnje fosilnih goriva. NOAA mjeri i količinu ugljen-dioksida u atmosferi i na osnovu ovih podataka se od 50-tih godina prošlog vijeka primećuje uzastopni rast vrijednosti. Sve su to podaci koji idu u prilog teoriji o uticaju čovjeka na promjenu klime.
Ali iz istih podataka kritičari ove teze „čitaju“ nešto sasvim drugo. Oni smatraju kako su vrijednosti zabilježene u posljednjih deset godina jasno pokazale da povećanje emisije ugljen-dioksida nije povezano sa promjenom temperature. Osim toga, kako dalje argumentuju protivnici teze o zagrijavanju, u prošlosti je takođe bilo faza zagrijavanja i zahlađenja - i to bez uticaja industrije.
Posljednjih vijekova zabilježene su faze tokom kojih je čak bilo osjetno toplije nego danas. Kritičari oba tabora smatraju kako se faze ionako ne mogu mjeriti u decenijama, nego bi pouzdani ciklusi bili vidljivi tek iz podataka za više vijekova. Ali za takvu vrstu poređenja biće potrebni decenije i vijekovi – a do tada ostaju špekulacije.
