Prošle su četiri godine, ali nismo se ni oporavili ni zaboravili, poručuju Dobojlije.

Svaka kiša vraća slike maja 2014. Svaki pogled na kuće preko puta Gizeli Čakarević budi sjećanja na stradale komšije.

„Jest se utopilo ovdje dvije u ovoj kući prvoj, ovdje mi je od sestre kuća, evo otišla je potpuno, šta da vam kažem“, priča  Gizela Čakarević  iz Usore.

Živi na Usori, prvi su bili na udaru, nije bilo vremena za razmišljanje. Ne ponovilo se, psihički to više ne bih podnijela, priča Gizela. Iste riječi ponavlja i komšinica Nisveta.

„Bilo je teško, sve nam je otišlo, ali eto najviše onaj strah, sve se nabavilo sredilo, skućili smo se“, kaže  Nisveta Jaranović.

Jaranovići žive uz potok Liješanj. Nakon poplave sredstivma Fonda solidarnosti je saniran, pa su kažu malo mirniji. Bosna je i dalje prijetnja.

Betonska ograda duga ja dva i po kilometra, visoka jedan metar. I danas je jedina brana koja Doboj brani od nabujale Bosne.

Teško bi ga odbranila kaže Petra Knežević u čijem se dvorištu mjeri vodostaj Bosne. Dok se njeno korito ne sanira, neće mirno spavati.

„To ništa ne znači, voda je bila veća, ako naiđe voda je bila veća. Ništa dok se korito ne uredi nama nema pomoći“, kaže Petra Knežević.

O projektu zaštite Doboja od poplave  još se samo priča i spominje brojka od  dvadesetak miliona maraka. Milionima se mjeri i šteta privrede. Više od trećine nakon stihije  je stavilo ključ u brave, oni koji nisu i danas grcaju.

„Dosta je to teško i dosta komplikovnao imajući u vidu da i naše banke nisu u mogućnosti da nas prate jer naša imovina je uništena“, rekla je  Rankica Panić, privrednik iz Doboja.

U poplavi je stradalo jedanaest ljudi, a za njihovu smrt i štetu niko nije odgovarao. U znak sjećanja na stardale lokalni SNSD sutra će u Bosnu baciti cvijeće i vijence.  Socijalisti će godišnjicu poplave obilježiti protestom zbog nelegalne gradnje u plavnom pojasu.