Boško Kalaba je heroj Tržnice. U ratu je ostao bez šake i dijela rebara. Kao invalid pete kategorije, na Tržnici kolicima prevozi stvari i zaradi tek po koju paru da se prehrani i kupi sebi najosnovnije.

Jutrom se budi sa nadom da će njegova pomoć nekome zatrebati i da će barem nešto zaraditi. S invalidninom od oko 190 maraka, Boško ne može da preživi. Živi kao podstanar i taj iznos mu ne pokrije ni režije. Životari decenijama, nije tražio ničiju pomoć, vrijedno je radio, ali snaga ga polako izdaje.

“Imam nešto invalidnine. Stanujem privatno. Imao sam 3-4 deložacije. Tu čovjek živi u Finskoj, starija je kuća, velika je vlaga. Osjećam i godine i malaksalost i sve", kaže Boško.

Boško kaže da ga život nikada nije mazio. Rano je ostao siroče, za vrijeme rata je morao doći u Banjuluku, a za povratak u rodno Livno nije bilo prilike. Ne zna do kada će ovako moći, pa je bio primoran obratiti se za pomoć humanitarnoj organizaciji Ruka pomirenja koji obećavaju pomoć.

Prodavci na Tržnici imaju samo riječi hvale za Boška. Uvjeravaju da im mnogo znači.

Boško sanja krov nad glavom i toplo jelo. Bez obzira na agoniju kroz koju prolazi, na licu je uvijek osmijeh. Vedar duh mu pomaže da svakog dana krene ispočetka.