Relativno mlada banjalučka umjetnica, Borjana Mrđa ostvarila je zavidan umjetnički opus. Javnosti su prepoznale njen talenat, potpis, neuobičajenu "svestranost" u izrazu, te poptupnu posvećenost umjenosti. 

Ono što dodatno intrigira je njena angažovanost u oblasti civilnog društva. Upravo je to bio i povod ovog, prilično inspirativnog razgovora.

Budući da si bila jedna od učesnica mladih i talentovanih banjalučkih umjetnica na projektu "Pegla, Čokolada, Depilacija", koji je opet dio projekta "Žene u politici", bilo bi interesantno saznati detaljnije o tvom učešću. Da li si prepoznala nesto intrigantno u temi projekta; tvoje učešće je i po formi bilo zanimljivo?

Učešće se desilo tako što su me Mila i Nina pozvale da im se pridružim, objasnivši mi da se radi o događaju koji objedinjuje više umjetnica u više medijskih pristupa u radu u netipičnom izlagačkom prostoru Žiže (mjesto jako mi drago). Svaka od ovih stavki mi je zanimljiva, prije svega povezati se u nekoj ideji i djelovanju sa mlađim umjetnicama i raditi to u prostoru koji nije definisan jednom funkcijom već različitim sadržajima u opuštenoj atmosferi u kojoj je moguće sa ljudima direktnije i lakše razgovarati o umjetnosti uopšte. Učestvovala sam sa nekim od novih pjesama koje su namijenjene kao poklon posjetiocima.. ”Poezija za ponijeti” je ustvari bila ideja. Ljudi su pozitivno odreagovali, otvorili se, prišli mi sa utiscima, pričali smo...bilo je jako lijepo.

Ovo nije tvoje prvo učešće u okviru nekog od projekata u oblasti civilnog društva.Čitala si poeziju u okviru "događaja" posvećenog Međunarodnom danu dojenja? Feminizam se, ako se dobro sjećam, provlači i kroz tvoje radove. Šta te najviše "zaokuplja" i na koji način ti, zapravo, "doprinosiš" razvoju svijesti građana na temu ravnopravnost žena u društvu?

Da, pa žena i njeno tijelo kao i sve interpretacije istog, tačnije tjelesna slika, je od samog početka u mojim radovima od čisto znakovne pojave, pa do intimnog i biografskog, pa i do malo opštijeg pristupa, kao što su određena filozofska uvjerenja, teoretske reference itd. Ali opet, to je nekako prirodno uvijek kažem, ne razmišljam previše o tome, jednostavno to me zanima i tim se bavim. Sve što lično proživljavam kroz svoje tijelo pokušavam oblikovati ili dokumentovati u smislenoj formi .Vjerujem da se se ostale žene mogu identifikovati sa tim stanjima iz kojih stvaram takođe prirodno. Mislim da je to moguće ako je svo iskustvo iz koga stvaralačka energija dolazi iskreno proživljeno, istovremeno kroz sve filtere ličnosti . I emotivne i misaone i duhovne itd

Borjana "aktivistica" se uglavnom izražava kroz poeziju. Zašto baš taj medij?

Pa, ono što kažemo ili zapišemo i tako usmeno prenosimo, to je nasvježiji, najaktivniji način mišljenja. Misao koja nije ukalupljena formom, to je za mene poezija i zato je koristim svakodnevno, da sačuvam te prve misli dok se još nisu zaledile u neki objekat ili neku sliku ili crtež.

Multimedija je i dalje popularna u sferi umjetnosti. A, zanimljivo je da si ti “multimedijalna” umjetnica.. (šalim se). Takođe, predaješ i na fakultetu, radiš sa studentima. Da li bi mogla posebno istaći jedno od područja tvojih umjetničkih djelovanja ili je to sve čvrsto povezano u tvom identitetu? Ili postoji jos neki skriveni medij o kojem nista još ne znamo (šalim se)?

Za mene je svaka tehnika uvijek aktuelna, a način razmišljanja je taj koji svaki rad čini važnim ili ne, određene struje dolaze i prolaze, to sve i treba tako da bude...Vrijeme u kojem živimo nas obilježava i daje nam mogućnosti, ja sam jako znatiželjna i prije svega tražim uvijek adekvatan način da se izrazim. Ne volim da se zatvaram u jedan način mišljenja ili u neku formu, volim samu sebe da pobijam i konstantno preispitujem u mišljenju ali i djelovanju. Posebno u radu sa studentima se mora biti otvoren jer svaka generacija, a i svaki pojedinac u njoj nosi nešto specifično i ja stalno treba da učim. Crtež i slika su ono što me primarno zanima, ali to su mediji kao i bilo koji drugi. U posljednje vrijeme dosta radim u tim tehnikama. Iskustvo koje sam dobila u drugim medijima je promijenilo pristup ovim primarnim, tako da već mogu reći sa sigurnošću da znam da je sve je to povezano. Robovati samo uvjerenjima, a ne pokretati se i ne pomjerati u radu, to je za mene najstrašnije.To ne želim da doživim.Zato uvijek pokušavam različitim pristupima da jasnije izgovorim i pokažem ono što procijenim i osjetim da je važno.

Hoćeš li nas iznenaditi novom izložbom ili promocijom knjige poezije/možda proze?

Pripremam i jedno i drugo. Nadam se i sama da ću se iznenaditi.

Gdje ćeš za Novu?

Kući sa prijateljima.

razgovarala za ATV: Nataša Novaković