Udarilo je sa svih strana, od neimaštine do bolesti – tako pričaju Ćirići iz dubičkog naselja Hadžibair pokušavajući da, u najkraćem, objasne kako žive. Pred kameru staje Dobrila, supruga i majka, kojoj dva karcinoma razdiru tijelo.

Od mjesečnih primanja koja se sliju u kuću ne mogu se pokriti ni njeni lijekovi, a kamoli šta drugo. Borba je, kaže, sa bijedom, životom i vremenom.

"Imam karcinom dojke, imam tumor na plućima, idem na hemioterapije koje su mi produžene. Muž mi je imao moždani i ostao je bez noge, i plućni bolesnik je i šećeraš. Bilo mi je najteže što mi je sin bio otišao od kuće", rekla je Dobrila Ćirić.

A to je Dragan. Otišao je razmišljajući čak, da zbog svega, sebi oduzme život.

Ali je odučio da će, ipak, da se bori za bolje sutra. On radi u fabrici, tu je i nešto očeve penzije, ali na kraju premalo za porodicu koja grca od bolesti i neimaštine. Na sve to, kuća se raspada. Dragan pokušava, sve je na njegovim leđima ali gubi bitku sa bolešću roditelja, brigom za mlađu sestru...Valja i jesti, obući nešto, živjeti. Ali ne ide. Ipak, ima ljudi koji su vidjeli ovu patnju.

"Uspjeli smo ga nagovoriti da mu pomognemo finansijski i da krenemo u neku akciju izgradnje kuće. Ovim prilogom molim da pomogne koliko ko može", kaže  Đorđe Čavrić.

Ćirići i ne traže više. U trci sa vremenom i borbom za život roditelja, ali i vlastiti, Draganu i ne preostaje mnogo nego da se osloni na razumijevanje drugih.