Nekadašnji bokser banjalučke Slavije Vlastimir Aco Barišić (74) spriječio je pljačku zlatare u strogom centru Berlina tako što je goloruk otjerao dvojicu naoružanih razbojnika, zasluživši time simpatije brojnih Nijemaca.
Razbojnici naoružani pištoljima uspjeli su jedino da otmu sat sa ruke zlatara, vrijedan 20.000 evra.
- Išao sam u jutarnju kupovinu kada sam vidio kako dvojica maskiranih mladića sa pištoljima u rukama guraju vlasnika zlatare Volfganga Ludolfa u njegov lokal i viču: "Gdje je nakit". Zlatar je tijelom štitio svoju desetogodišnju kćerku, koja je sa njim došla do radnje. Sve mi je izgledalo čudno, jer u veoma prometnoj ulici niko nije ništa preduzimao. Bez razmišljanja krenuo sam da pomognem zlataru - ispričao je Barišić.
Potrčao je prema njima, a lopovi su počeli da bježe.
- Jedan od njih je u ruci imao kolt, a drugi crni pištolj sličan "Zastavinom" tetejcu. Nisam razmišljao o opasnosti kojoj se izlažem, već samo kako da uhvatim lopove. Sustigao sam jednog pored njihovog automobila. Ščepao sam ga za rame, ali mi je iskliznuo zbog mokre jakne i uspio da uđe u automobil - ističe Barišić.
Priča da je instinktivno stao pred vozilo da zaustavi napadače.
- Suvozač je uperio pištolj u mene kroz prednje vjetrobransko staklo, dok je vozač polako krenuo i počeo da me gura automobilom. Nisam htio da se sklonim. Dodao je gas i odbacio me preko haube, tako da sam pao na ulicu. Ugruvao sam se, ali to nema veze - kazao je hrabri Barišić. Dodao je da nijednog trenutka nije razmišljao o tome da svoj život dovodi u opasnost.
- To je bio takav nalet adrenalina da nisam mogao da se suzdržim. Kod nas sportista koji smo se bavili borilačkim vještinama, to je urođeno. Toliko se snage stvorilo u meni da sam mogao i auto da podignem. Najviše zbog djeteta koje je vrištalo i plakalo i oca koji ju je zaštitio svojim tijelom, kao i pomisli da je sve moglo tragično da se završi - kazao je Barišić. Ovaj rođeni Sarajlija, koji godinama živi i radi u Njemačkoj, rado se sjeća Banjaluke i dana provedenih u Bokserskom klubu Slavija, davne 1966. godine.
- Kažu da sam bio dobar velteraš. Najjače oružje bila mi je ljevica. Slavija je imala odličnu ekipu, a grad je bio prepun lijepih djevojaka, tako da sam sa zadovoljstvom nastupao za Banjalučane - rekao je Barišić.
Dobrotvor
Vlastimir Barišić, osim po borilačkom umijeću, poznat je i kao veliki dobrotvor. Godinama je u Njemačkoj i pomaže ljudima. Tako je bilo i kod pljačke. - Siguran sam da bih ponovo isto uradio bez razmišljanja, jer ja ne razmišljam mnogo kada je neko u nevolji. Rizikujem sve, pa i sopstveni život kad treba da pomognem drugima - kaže Barišić.
