Idejno rješenje za spomen-obilježje Zoranu Đinđiću, izvijena strela koja je u jednom dijelu nepovratno prekinuta, ali nezaustavljivo leti u visine, autora Mrđana Bajića i saradnika, izazvala je različite reakcije javnosti.
Nesporno je da takvo idejno rješenje zaista oslikava Đinđićev način razmišljanja, ali su mnogi zamjerili da se na njemu nigde ne vidi sam Đinđić. Međutim, posjetioci će moći da čuju misli pokojnog premijera, zahvaljujući zvučnoj instalaciji čiji je autor naša poznata dramaturškinja Biljana Srbljanović u saradnji sa dizajnerom zvuka Dobrivojem Miljanovićem i Vladimirom Riznićem.
Srbljanović, autorka tekstualnog obrazloženja prijedloga koji je pobijedio na anonimnom konkursu, o instalaciji piše:
- Sama simbolika strijele je istovremeno i jasna i višeznačna. Strijela je univerzalni simbol za pravac i smjer, glava strijele se prepoznaje kao "simbol prodora svjetlosti, smrti, ljubavi ili spoznaje, povezana je sa simbolima sunca i oštrim ubodima", dok prekinuta, izvijena strijela jasno evocira traumu koja ovu strijelu (misao, pravac) samo za trenutak ometa, ali je nikada ne zaustavlja, jer strijela i tako ozlijeđena, i tako trajno i nepovratno prekinuta, ipak i dalje stremi gore, nezaustavljivo leti u visine.
Preduslov: Da posmatrač/slušalac utiša sebe
Ona dodaje da "zvučna instalacija polazi od osnovne ideje unutrašnjih glasova prolaznika, misli koje bježe i koje se miješaju, koje nadglasavaju i nadjačavaju jedne druge, koje zbunjuju i skreću sa strelovitog puta. Glasovi, koji se čuju iz diskretno plasiranih zvučnika, su zapravo naši: glasovi i dnevna buka koju proizvode prolaznici, zauzeti svojim poslom, svojom dokolicom, svojim nenamjernim namjerama da se inkorporiraju u zvučni pejzaž grada".
- Posmatrač i njegovo okruženje proizvode zvuk, dnevnu buku, mješavinu i kakofoniju glasova i misli, koje mogu biti u dijapazonu od banalnih fizičkih radnji... Ovaj prvostepeni dramski nivo igre samo uvodi posmatrača u drugi, dubinski i suštinskiji: kada se približi skulpturi, posmatrač iznenada počinje da razaznaje poznati glas sa poznatim rečenicama, koje ne može sasvim jasno da locira odakle dolaze, ni šta zapravo znače. Iz drugog nivoa dobro skrivenih i obezbijeđenih zvučnika, koji se nalaze u gornjem dijelu prekida strijele, sa unutrašnje strane, dopire glas Zorana Đinđića, zvuk njegovih riječi i isjeckanih, iscjepkanih rečenica i misli, sa začudnim prekidima i dužim pauzama, veoma utišano, tako da posmatrača poziva da napravi napor da zvuk čuje, da ga prepozna, da sasluša i konsekventno razumije. Za ovu jednostavnu operaciju potreban je samo jedan preduslov: da utiša sebe - piše Srbljanović.
"Šta sam ja učinio? Šta sam mogao da učinim?"
Pitanja koja, naglašava ona u objašnjenju, postavlja čitava skulptura i zvučna instalacija, su: "Šta sam ja učinio? Šta sam mogao da učinim? Šta nisam čuo, razumio? Da li sam mogao nešto da promijenim? Šta sam propustio da slušam i razumijem i zašto mi se to dogodilo? Zašto to ne uradim SAD? Kako to mogu da uradim SAD?"
Zvuci koje posmatrač čuje, objašnjeno je, simulirani su i unapred snimljeni, a zvuci glasa Zorana Đinđića minimalno obrađeni, prije svega u dramaturškom smislu, "dok će svoju punu zvučnu komponentu, jasnoću i bistrinu zvuka dobiti tek u krajnjem obliku gotovog spomenika".
- Odabir riječi i misli Zorana Đinđića obuhvata ono što je govorio, kada nije bio uronjen u dnevnopolitičke izazove, svedoči o ovom čoveku kao o velikom misliocu i analitičaru svog vremena, kao o divnom govorniku i nepogrešivom posmatraču ljudske prirode, ljudi sa kojima je živio. Riječi su poetične, koliko i metaforične, ali i precizne i svevremene, one režu duboko u tkivo ljudske prirode, suštinski, u svoj svojoj jednostavnisti, obuhvataju sva obilježja naše kulture, mentaliteta, našeg društva u cjelini - obrazlaže Srbljanović.
Inače, Biljana Srbljanović je povodom polemike o spomeniku, čiji su autori ona i Mrđan Bajić, napisala tekst na sajtu Peščanika u kojem je opisala jednu zanimljivu situaciju iz istorije Beograda između dva svjetska rata.
"Dok vi diskutujete o Vučiču, Vesiću, vajarskoj estetici, položaju spomenika i njegovom izgledu i zašto nije lijep kao na groblju, promiču vam bitne stvari, Srbi moji", poručila je Biljana Srbljanović na kraju teksta na sajtu "Peščanika".
Insert zvučne instalacije
"Kaži ljudima istinu………………………..........…..Najlakše je negde se popeti i onda pljuckati na ostale………………………………………………………………......……..Morate da se umijete hladnom vodom.... Ako ne pomaže, da se istuširate hladnom vodom,......da počistite svoju kuću..........i bukvalno.......a i metaforički ........Tradicija je trag kočenja...........................................................................................Mene je bog dao kao jednu osobu kojoj ne treba ljubav. Ja imam ljubav svoje žene, svoje dece, svojih prijatelja, meni ne treba da me neko voli……………………………………………………Život je čudo jedno dato nama.............Spavaćete kad budete u penziji……………......……….I vi ste mlad čovek, ja vam kažem, gledajte u budućnost. Gledajte u budućnost i tamo ćemo se sastati vi i ja...."
(EuroBlic)
