"Niko ne zaslužuje da bude gladan", kaže Boro Nišić iz Gradiške koji već nekoliko mjeseci u svojoj roštiljnici sprema obroke i za one koji nemaju da plate.

I sam je, kaže nekad bio u takvoj situaciji, a sit gladnom ne vjeruje. Pokretna roštiljnica u skromno opremljenom kombiju imena "Bijela lađa", jednom dnevno nahrani i Koziće.

"To je jedna vrsta pomoći za mene, velika. Pošto sam ja penzioner sa vrlo malim primanjima. Sve ljekove moram plaćati.  Ja ne mogu, nisam vješt za pravljenje tog jela. Nisam nikad to radio", kaže Živko Kozić.

O "Bijeloj lađi" iz koje se širi miris roštilja, i Borini sugrađani misle samo najbolje. Zastanu da pročitaju natpis, a mnogi i naruče  porciju. Njegov gest, mnoge je oduševio.

Boro kaže da se nije nadao  medijskoj pažnji. Za natpis se odlučio prije dva mjeseca, ali je i ranije davao hranu siromašnima. Njegovo malo, poručuje, nekima je mnogo.

"To za mene nisu veliki izdaci, niti je mnogo ljudi koji traže taj besplatan obrok. Uglavnom dođu, malo se snebivaju, pitaju koliko košta. Ja im kažem, za vas ne košta ništa. Možete doći i sutra, i kad god ste gladni. Ako imate nekog ko je u sličnoj situaciji, svi ste dobro došli", kaže Nišić.

"Nije sve ni u novcu", kratko nam je poručio dok je pekao još jednu porciju ćevapa. Spakovaće je, kaže za jednog čovjeka koji nema ni krov nad glavom.

Bijela lađa, kaže Boro, nastaviće da bude mjesto u koje svraćaju oni koji imaju, ali i oni koji nemaju novca. Za kraj nam poručuje onu staru narodnu: Drvo se na drvo oslanja, a čovjek na čovjeka.