Direktor Narodnog pozorišta Republike Srpske Nenad Novaković rekao je da su rasprodate karte za predstavu "Sinovi umiru prvi" kojom će se ova institucija kulture u nedjelju, 26. marta predstaviti publici u Beču.

Novaković je istakao da to govori kolika je zainteresovanost u inostranstvu za pozorišna ostvarenja iz Srpske.

On je naveo da će 20 odsto publike na ovoj predstavi biti ljudi koji ne govore srpski jezik, što će biti prilika da im se na što bolji način pokaže da kultura postoji i razvija se i izvan velikih centara.

"Naš cilj je da se u Beču predstavimo publici koja je u najvećem dijelu sa našeg govornog područja, ali i dijelom Austrijancima koji ne govore naš jezik, ali žele da vide kako mi to radimo", rekao je Novaković.

On je dodao da je, osim toga, ovo i prilika za glumce Srpske da vide kako izgledaju svjetske pozornice, te kako iz vizure Beča izgleda pozorišno stvaralaštvo u Republici Srpskoj.

Novaković je napomenuo da predstava "Sinovi umiru prvi", autora Mate Matišića u režiji Marka Misirače, pokazuje da se i sa kratke vremenske distance mogu na ozbiljan kulturni i kulturološki način obrađivati teme iz proteklog rata.

"Ovo je antiratna tema o ratu. Tretira one nus pojave koje su karakteristične za svaka vanredna događanja, a najvanrednije događanje svakao je rat", istakao je Novaković.

Predstava "Sinovi umiru prvi" biće odigrana u bečkom "Teatru akcent", u nedjelju, 26. marta, od 19.30 časova.

Radnja originalnog teksta odvija se u selu Ričice, kod Imotskog, u
Dalmatinskoj Zagori 2002. godine, sedam godina poslije rata i dvije godine poslije smrti Franje Tuđmana, dok je adaptirani komad smješten u selo Rekavice u blizinu Banjaluke i godinu 2008. - trinaestu od kada je prestao rat i drugu od kada je umro Slobodan Milošević.

I u prvom i u drugom slučaju drama prati siromašno selo pred izumiranjem, očajne, bijesne i ostarjele roditelje koji traže kosti ili bilo kakve tragove svoje djece nestale u ratu, dok im sve to mafija želi prodati.

Tu su i ratni veterani, branitelji, borci u invalidskoj penziji sa PTSP-om i drugim traumama, strahovima, krivicom i depresijom iz rata o kojima se ne smije govoriti.

Reditelj Marko Misirača predstavu žanrovski vidi kao realističku grotesku.

"Njenim postavljanjem na scenu mnogo ćemo bolje osjetiti ono što nas tišti, jer predstava problem ratne i poratne stvarnosti gleda `odozgo`, iz ptičije perspektive, odnosno sa potrebnim dvodecenijskim vremenskim otklonom.
Iako nam kopanja po prošlosti nikad nisu donijela dobro, ova predstava će to činiti postavljajući mnoga pitanja, od kojih je najbitnije ono: da li možemo zakopati `ratne sjekire` i početi život u sadašnjosti", rekao je reditelj.

(Srna)