Ja sam imala sreću da je učiteljica imala razumjevanja za moje djete, pa je nije toliko ispitivala da čita i piše, ali nažalost nisu svi roditelji te sreće da ih nastavnici razumiju.

Ovako započinje razgovor majka disleksičnog djeteta dok nam je objašnjavala kroz šta sve disleksičari prolaze. Iz straha da ne etiketira svoje djete, željela je da ostane anonimna.

"Čine ih podložnim ruganju druge djece da su loši, da su loši učenici, da slabo čitaju, da ne znaju čitati, i onda se djeca povlače u sebe, bore se sa tim ako nemaju adektvatnu podršku sredine", rekla je za ATV ova majka.
Osobe sa disleksijom razmišljaju slikom. Prvi simptomi javljaju se oko treće godine života, a najizraženiji su tokom školovanja, kada zbog svog specifičnog razmišljanja, otežano uče čitati i pisati. Tada im je razumjevanje najpotrebnije.

"Od izuztetne je važnosti u stvari da se prepozna na vrijeme disleksija, uopšte te teškoće koje su vezane za disleksiju. Smanjuje se jednostavno nivo frustracije roditelja i djeca znaju da dijete nije lijeno nije da ne želi da surađuje. Jednostavno da ima problem u toj oblasti i da mu je to jako teško", rekla je Amela Mujanović, dipl logoped i surdaudiolog.

U prilog tome koliko je ovaj problem učestao govori i statistika. Nedavna istraživanja EU pokazala su da u svakom razredu u prosjeku, dva do tri učenika imaju disleksiju. Kako bi podigli svijest o ovom problemu, u Republici Srpskoj već šest godina radi nevladino udruženje Disleksičara pod nazivom "JA".
"Udruženje je registrovano poslije niza predavanja koje sam održao u sklopu " Znate li šta je disleksija“ prije više godina, kada smo otkrili veliku populaciju poslije mojih predavanja", izjavio je Andrej Jovandić, profesor sociologije i filozofije.

Ovo udruženje je jedno od rijetkih organizacija na teritoriji BiH koje se bavi ovom problematikom, a zbog nedostatka novca smješteno je u Andrejevoj sobi. U regionu, najbolje zakonske regulative kao i sistem edukacije ima Hrvatska. Već 23 godine, disleksičarsko udruženje u Zagrebu aktivno sarađuje sa nastavnim kadrom. Kod nas to nije slučaj.

"Što se tiče same disleksije, oni su obuhvaćeni pod terminom djece sa posebnim obrazovnim potrebama, naravno sa posebnim mogu biti i talentovana djeca, ali obično nekakva je percepcija da su to djeca sa posebnim potrebama, pa tako i da ta djeca su obuhvaćena da tako kažem tim nastavnim programom", smatra Slavica Kuprešanin, savjetnica ministra prosvjete i kulture RS.

Bitno je prepoznati disleksiju. Ona se uspješno liječi. Neki od najinteligentnijih ljudi na svijetu su bili disleksičari poput Alberta Ajnštajna, Pabla Pikasa, Marlon Branda i Ive Andrića.

Pogledajte prilog iz Centralnih ATV vijesti!