Stanari zgrade u centru grada prije tri godine ostvarili su svoju želju za zajedničkim dvorištem. Kažu, odmah po povratku sa posla penju se na vrh zgrade i tamo provode svoje slobodno vrijeme.

Terasu su sami napravili, zidove iscrtali omiljenim crtanim likovima iz djetinjstva, i kažu, iako ima posla u vrtu, udruže se, pa im sve bude lakše.

"Tri godine već uređujemo ovu terasu, ovdje ima jako puno cvijeća, saksija, trebalo je svake godine tu zemlju mijenjati. Pomažu nam i djeca, njihovi prijatelji. Sve je to svrsishodno. Svi se družimo, a svima je lijepo i ugodno", kaže Darija Amulić, stanar zgrade.

Ravnogorska 16 od samog početka bila je drugačija. Stanari su tužni što tuševa na vrhu zgrade više nema jer su ih ti tuševi nekada sve okupljali.

"Ova zgrada je stara 44 godine. Tada su ovdje bila četiri tuša, mi smo kao djeca te davne 1973 se ovdje svi kupali, nas je ovdje bilo jako puno djece. Ovde je maltene bilo kao na moru. Terasa je bila puna", priča Darija.

Uz žubor fontane svakodnevno ovdje piju kafe, često roštiljaju. A koliko je dobro došla terasa starijim stanarima, vrijeme rado provodi na njoj i mlađa generacija. Stariji imaju prednost, kažu, a onda i oni uživaju.

"Naveče sačekamo dok oni odu, pustimo njih prvo malo da se odmore i onda dođemo i mi kasnije, igramo karata i tako. Drago nam je što smo pomogli u izgradnji svega ovoga", rekao je Filip Pavišin.

Ovo nam je spas ljeti, kažu stanari. A nerijetko i zimi ogrnuti ćebadima i sa šoljama u rukama jednako uživaju. Njihova terasa je najposebnija po tome što spaja ljude.

Ovo je naše dvorište. I nemamo osjećaja da živimo u zgradi u centru grada, kažu. Pa tako poslije napornog dana, pravac na vrh u svoju malu oazu.