Banjaluka-grad kioska. Ima ih u svim naseljima, a samo u šetališnoj zoni od Pošte do Narodne skupštine ima ih više od deset, i to različitih. Većina je nalijepljena jedna na druge, pa to šarenilo više podsjeća na vašar nego na najuže jezgro grada.

Možda bi se to šarenilo, kojem uveliko doprinose i zatvorene bašte kafića, moglo promijeniti, ako bi se promijenile i odredbe Službenog glasnika Grada, koje su sad i više nego neprecizne. U njima stoji da privremeni objekti, u prvoj i drugoj zoni, moraju biti u skladu sa usvojenim idejnim rješenjem, šta god to značilo. Da nema strogih propisa svjesni su i u Gradskoj upravi.

"Ne postoji standardizovani izgled. To uglavnom zavisi od određene forme i lokacije, jer nije isto u samom centru grada i nije isto u nekom drugom području. Grad sa svoje strane nije postavljao šire ili tvrđe standarde, kako bi trebalo da izgledaju kiosci", rekao je gradonačelnik Banjaluke Igor Radojičić.

"Kioske smo nabacali, postavili jedne pored drugih i kažem jedino od reda imamo da naredamo kioske. Od idejnih rješenja očigledno nemamo ideja, jer nam kiosci izgledaju tako kako izgledaju i imamo ovaj treći problem, to je privremenost", rekao je odbornik PDP-a u Skupštini grada Banjaluka Draško Stanivuković.

A ta privremenost je, tek, posebna priča. Odredbama Službenog glasnika definisano je da ukoliko neko plati naknadu za privremeno korišćenje kioska za, na primjer, godinu dana, dozvolu može da produži, a da ništa ne plati. Osim što je budžet grada time direktno oštećen, nigdje ne piše ni na koji vremenski period ta privremenost može da se produži.