Smrt supruga Bogdana, oficira Vojske Srpske, 1995., i teška bolest tada 12-godišnjeg sina Miše, Zdravku Gavran iz Dubice stavilo je u bezizlazan položaj iz koga je, godinama, tražila izlaz.

Zbog traume prouzrokovane očevom smrću, dječak je obolio od PTSP-a a ona, kasnije, od epilepsije. Dugo je trajala borba za zdravlje iz koje su, na kraju, oboje izašli kao pobjednici. Majka danas ima samo jednu želju – da oženi sina.

"Pošto je jedan u mene. Muž mi je bio jedan, ja sam jedinica, nemamo porodice nigdje. Kad bi ja to dočekala, kao ovo što sam dočekala, ja ne znam da li bi bilo sretnije žene na svijetu, da li bi iko mogao biti sretniji od mene", priča Zdravka.

Sreća je danas mnogo dostižnija jer 31-godišnji Mišo, nakon višegodišnje borbe sa bolešću, planira da zasnuje porodicu. Ponosno priznaje da ima djevojku ali ne i uslove da započnu zajednički život u skučenih, tridesetak, kvadrata.

"Stambeno to zbrinjavanje, jedino to, tijesni su nam zidovi. Ništa drugo. Inače, sve je na svom mjestu. Nema više depresije, plača ni agresivnosti. Sad mi je sve normalno, sad mi se sve mili kroz život. Sve živo", kaže Mišo.

Bilo je mnogo obećanja za Mišu i Zdravku. Neka su, priznaju, i ispunjena i skoro uglas se zahvaljuju svima koji su im pomagali dok su bili bolesni. Još dodatnih dvadesetak kvadrata učinilo bi ovu porodicu palog borca, kako kažu, dosta srećnijom.

Pogledajte prilog iz Centralnih ATV vijesti!