Emina Čirkić 26 godina tuguje za izgubljenim sinom. 26. februara 1988. u Prijedoru, rodila je blizance, kćerku i sina. Dva dana poslije, rekli su joj da sin mora u Banjaluku zbog bolesti, a isto popodne su joj javili da nije preživio. Nikad ga nije uzela u ruke, niti mu dala ime. Uspjela je samo na tren da ga vidi i zapamti crnu kosu. Bez dopuštenja i znanja roditelja, sahranili su dijete – tako su mu barem rekli, kaže Mirsad, kada je stigao u bolnicu u Banjaluci. U umrlici je stajalo – dječak je imao plavu kosu i plave oči.

Emina i Mirsad uputili su se u Banjaluku da ponovo provjere informacije – kako je sin umro i gdje je sahranjen. Na groblju u Banjaluci, gdje je Mirsad 1988. vidio dasku sa prezimenom dječaka, sada, kažu, više ne stoji ništa. Službenici su im rekli da u arhivi nema podatka da je te godine sahranjena ijedna beba sa tim prezimenom. To je ponovo razbudilo njihove sumnje da im je neko uzeo dijete, ali i nadu da je živ.

POGLEDAJTE PRILOG IZ CENTRALNIH VIJESTI!