Mirko Suvajac iz Nove Topole, samohrani otac petnaestogodišnjeg Velimira i osamnaestogodišnje Slađane svaki dan započinje sa mišlju, kako da prehrani djecu. Osim njih nema nikoga. Žena je njega i djecu napustila i preudala se. Kaže, čitav život mu je bio patnja. Živi od 100 maraka invalidnine, i 70 maraka dječijeg dodatka. To mu nije dovoljno ni za račune pa radi na nadnicu kada ima gdje, a zimi baš i nema. Najveća želja mu je da dobije posao.

"Malo posla. Najgore sada za ta drva. Najgore je to sada. Malo imam tih drva. Nemam gdje ni zaraditi sada ni ništa. Ja sam invalid 60 posto. Radim privatno gdje ko zovne. Većinom su to teški poslovi. Oštećena mi je kičma, na jedno oko ne vidim, kaže Mirko Suvajac.

Mirko kaže da mu je teško jer nema nikoga, ako ništa drugo, bar da progovori koju riječ. Osim što se svaki dan bori za egzistenciju, Mirko se posebno brine za Velimira, jer je dijete sa posebnim potrebama.

"Išao je ovdje do devetog razreda u Topoli. Trebao je ići u Banjaluku u školu "Zaštiti me". Nisam ga mogao dalje školovati. Sam ja brinem se o dvoje djece. Žena nas isto ostavila. Kada je mater umrla otišla je i ona prije na tri dama", priča Mirko.

Komšije za Mirka imaju samo riječi hvale. Kažu da je požrtvovan otac, i da se trudi da djeci, kad već ne može ništa drugo, omugući bar preživljavanje.

"Bar posao mu dati. On je jako dobar radnik. Nije alkoholičar, nije pušač. Samo zna dobro zapeti i raditi. On nema nikakav zanat završen. On zna samo leđima. One se sekira o djeci stvarno. Tu bi trebalo pričati dosta o njemu. Uvijek jadan nešto nosi. Zaradi danas 30 maraka. Teško je to pričati. Nosi kruh", kaže komšija Đurađ Sivac.

Uprkos teškom životu, Mirko nastavlja da se bori. Njemu i njegovoj djeci najviše bi značio bilo kakav posao. A, za početak, još malo drva, jer je zima tek počela.

Pogledajte prilog iz Centralnih ATV vijesti!