"Ja sam mađioničar, čarobnjak, ekonomista, ne znam kako uspijevam da preživim", kaže Neđeljko Jandrić zvani Meha, povratnik u Kovačevce kod Glamoča.

Kada je napunio 65 godina, dobio je 39 maraka srazmjerne penzije od Republike Srpske, koja je nakon žalbe smanjena na 35.

Od Federacije BiH ne dobija ni feninga, iako mu u radničkoj knjižici piše da ima 40 godina staža kao vozač u opštini. Ističe da je jedan od rijetkih staraca u Glamoču koji tamo ima i unuke, njih četvoro.

"Imam djecu, treba i njima pomoći, imam brata u Njemačkoj. Hajde, oni da ne budem bezobrazan prema njima, oni mi donekle pomognu. Iskreno da vam kažem, tu je bratova kuća u komšiluku. Ali ajme vama ako očekujete da vam neko pošalje nešto", ispričao je za ATV Nedeljko Jandrić.

Priča da on i supruga imaju dvije krave i dvije svinje, kao i nešto zemlje. Za mlijeko dobiju 300-tinak maraka, a ponekad zakolju prase. Od toga plate dadžbine pa šta im ostane.

Dok njegova supruga u 61. godini prebira krompir na vjetrometini Glamočkog polja za 30 KM dnevnice, Meha ne može da radi. Preživio je, kaže, dva infarkta i operisao srce u Tuzli.

"Ja bih trebao imati neku terapiju, nešto od 80 KM, jer sam operisao srce. Ja samo imam jedan Aspirin koji pijem, i ništa više kupiti ne mogu", kaže Jandrić.

Meha kaže da je on prvi povratnik u ovo mjesto. Kad se vratio, mnogo su mu pomogle komšije i Hrvati i muslimani. Ipak priznaje da je opet u istoj situaciji, ne bi se vratio u grad gdje je proveo svoj životni vijek.

"Ja sam veliku grešku napravio što sam se vratio. Trebao sam tamo prositi, šta god, nisam se trebao vraćati", ubijeđen je Nedeljko Jandrić.

U Kovačevcima kod Glamoča je nekad bilo preko 150 djece, a sada ih je ukupno 20, od čega samo dvoje srpske djece.

Nekada je u Glamoču bilo 12.500 stanovnika i preko 5.000 zaposlenih. Kako kaže naš domaćin, u ovom mjestu danas živi jedva 3.000 ljudi.