Okružuje ih skoro 80 hiljada ljudi ali se ni s kim ne druže. Ne izlaze iz dvorišta ograđenog bodljikavom žicom i pod stalnom su prismotrom policije.

Šestoro Stojanovića, sveštenik Nenad, supruga Tanja i njihova četiri sina, Dimitrije, Filip, Marko i Lazar, jedini su Srbi u južnoj Kosovskoj Mitrovici. Život im se sveo na komad crkvenog zemljišta, okruženog Albancima.

"Imamo policiju, ograđeni smo žicom i zidovima. Policija je tu prisutna zbog bezbjednosti, bez policije ovdje ne bi smjeli da živimo i budemo gdje jesmo.  Cijelo dvorište to je naš grad, mi tu smijemo da se krećemo bezbjedno, van zidina crkve nije bezbjedno. Ne smijem da izađem izvan zidina u mantiji, samo u civilu i ovdje se odvija sav naš život", rekao je  Nenad Stojanović, sveštenik u južnoj Kosovskoj Mitrovici.

Kad se napušta crkveno dvorište, ide se do sjeverne Mitrovice. Dimitrije i Filip tamo idu u školu, u osam ih otac odvozi, u podne dovozi, nakon čega nastavljaju život opasan žicom.

"Djeca su još mala pa sada nije veliki problem, doduše, nemaju ovdje drugova u južnom dijelu. Ovdje se malo igraju po dvorištu, voze bicikl, igramo fudbal, makar na neki način djeci pokušavamo da ispunimo vrijeme da ne bi bilo da ne budu bez nečega", rekao je Stojanović.

Stojanovići su dvije godine u južnoj Mitrovici i pokušavaju da ožive parhojski život koji je potpuno zamro nakon martovskog pogroma 2004. godine. Tada se crkva Svetog Save našla na meti albanskih ekstremista, spalili su i uništili šta su mogli, a KFOR je, tadašnjeg sveštenika, samo sklonio u stranu. Vjernika nema mnogo, a otac Nenad s radošću dočekuje svakog.

"Za Vaksrs bude oko 25-30 ljudi, tako i za Božić. Nedjeljom dvoje troje, desetoro, nekad i nema nikog. Ali eto, mi smo tu", objašnjava Stojanović.

I ostaće koliko god bude trebalo. Stojanoviće održava vjera, a Nenad i Tanja zahvalni su na zdravlju i potomstvu. Ako je cijena, život opasan žicom, i nije velika, dodaju jedini preostali  južnomitrovački Srbi.