Kako je počela atletska sezona u ovoj godini, tako je Aleksandra Roljić krenula da niže dobre rezultate kao na traci. Prvo je početkom februara u Beogradu na prvenstvu Srbije oborila 16 godina star juniroski rekord BiH na 800 metara. Ne bi joj to dovoljno, pa je u Istanbulu na Balkanskom prvenstvu trčala jos brže.

Popravila je svoj najbolji rezultat za gotovo pet sekundi, što joj je bilo dovoljno za bronzanu medalju i plasman na Svjetko prvenstvo za mlađe juniore koje će biti održano u Keniji.

"Trka je bila veoma teška. Zadala sam sebi zadatak da trčim drugom stazom u krivini, što je bilo veoma teško. Ipak, sve pripreme i plan i program koji smo zacrtali, ostvarila sam dobrim radom", kazala je Aleksandra Roljić, AK Banjaluka.

Atletičarka Banjaluke, kaže da će biti još brža kako sezona bude odmicala. Radujem se, kaže, svakom velikom takmicenju, a konkunrecije se ne plašim.

"Što je konkurencija jača to je bolji rezultat. U Beogradu sam sama trčala, pa je bio lošiji rezultat. Čim je konkurencija bolja i ja sam brža", istakle je Roljićeva.

Aleksandra je u Istanbulu stavila u džep normu za Svjetsko prvenstvo. Tamo cilja finale, ne krije ambicije. Svoj zadatak je ispunila, a sada je na Atletskom savezu BiH, da joj obezbijedi sve što je potrebno da se nađe na stazi u Najrobiju, kako bi ostvarila zacrtano.

"To je u nadležnosti saveza. Prošle godine su išli na Evropsko prvenstvo, logično je da sada idu i na Svjetsko prvenstvo. U suštini, ovo je posljednje Svjetsko prvenstvo za mlađe juniore, jer ga IAAF ukida nakon ove godine", rekao je Goran Panić, trener AK Banjaluka.

Kaže Panić, da je Aleksandra i njega iznenadila. Znao sam, kaže da je u dobroj formi, ali nisam očekivao da ce već sada imati rezultat vrijedan svjetskog prvenstva.

"Odličan rezultat i veliki uspjeh. Sve je to rezultat višednevnih prirpema koje smo ove godine obavili u Ulcinju", naglasio je Panić.

Svaka medalja, obavezuje na još jači rad, kažu nam u Atletskom klubu Banjaluka. Teški uslovi nisu izgovor. Ipak, priznaju nam - "kraljica sportova", u BiH okvirima je sirotica. Klubovi opstaju na entuzijazmu, volji takmičara i trenera, te skromnoj finansijskoj podršci nadležnih. Rijetki su slučajevi poput onog Amela Tuke, da se od atletike može narodski rečeno "živjeti i trenirati bez brige".

Stoga, ne čudi da već nakon juniorskog staža, mnogi bh. atletičari okače svoje patike o klin. Aleksandri Roljić, sa početka naše priče, srećom to još uvijek nije na pameti. Ona će na stazu i svakog narednog dana, jer želi da joj medalje budu što sjajnije, a rezultati što bolji.